Miroslav Pečatnik, voditelj Parkour škole (PARK), završava KIF i apsolvent je na kondicijskoj pripremi sportaša. Njegov kolega Andrija Vajda apsolvent je na agronomiji.
Miroslav ima 36 godina, Andrija 24. Cijeli su život u sportu. Doslovce od malih nogu. S vještinom koja će postati neizostavan dio njihovih života upoznali su se prije više od 10 godina.
Elementi koje izvode su plod dugog, napornog rada i sustavnog treninga. To nikako nije nešto što biste trebali pokušavati bez stručnog vodstva.
"Parkour je u nekoj svojoj osnovi vještina. Vještina kretanja. Neki bi opisali kako doći od neke točke a do točke b, koristeći vlastito tijelo. Ali na siguran, brz i efikasan način", objašnjava Miroslav.
Sve je krenulo načelima prirodnih metoda kretanja koje su u svojim počecima bile usmjerene vojnoj obuci.
"A onda je došao jedan gospodin, tata od Davida Belle-a kojeg kao smatramo nekim začetnikom parkoura, koji kad se vratio iz Vijetnama, iz rata je počeo podučavati to malo drugačije, malo konkretnije i onda je došao David Belle i krenuo sa tim osnovama", priča Miroslav koji dodaje kako je to bila ljubav "na prvi pogled. Kad sam vidio te neke filmove, Bruce Lee, znate ono kako klinci. Na kraju sam postao i trener i svake godine licence završavao tako da htio sam prenijet sve što sam naučio mlađim generacijama".
I to je upravo ono što i sada radi. Osim što završava kineziološki fakultet, bavi se kineziterapijom i rehabilitacijom, jedan je od voditelja škole parkoura. Trenutačno broje 50ak polaznika, a dobne granice, govore nam, gotovo pa i nema.
"Najmlađi nekih 6, 6 i pol, a najstariji trenutno nam ima 42".
Parkour nikako nije bezazlen. Nedavno smo bili svjedoci tragedije koja se dogodila srednjoškolcu na maturalnom putovanju u Pragu. Službeno izvješće bilo je da se najvjerojatnije radi o pokušaju parkour akrobacije.
Pročitajte i ovo
Miroslav se slaže. "Neke stvari stvarno ne bi trebalo raditi i isprobavati na vlastitoj koži bez da se posavjetuje s nekim bez da se barem proba na bilo kakav način kontaktirati s nekim tko to zna i radi".
Isto misli i njegov kolega Andrija, "Činjenica je da svi ti koji se snimaju i rade te riskantne opasne stvari, oni su isti skok napravili minimalno tisuću puta na zemlji, na tlu. I oni su jako sigurni u svoje mogućnosti".
Miroslav dodaje da gotovo svatko dijete ima priliku to vidjet negdje. "I onda je većini klinaca to zabavno jer realno zabavno je i poanta parkoura, da bude i igra i učenje kroz igru. I onda klinci probaju, možda probaju neke manje stvari i onda a zašto ja to sad ne bi mogao negdje probati".
Pročitajte i ovo
Jer s razlogom postoji sustavni trening i proces koji se mora proći kako bi se izbjegle teže posljedice. Ozljede su ovdje, ali uostalom kao i u drugim sportovima dio obuke. Mogu biti i teže, ali toga ovdje gotovo i da nema, govore nam.
Upravo zato što sve uvježbavaju u kontroliranim uvjetima. I sami upozoravaju da se vratolomije ne rade bez dugih priprema, vježbi.
Vrijednost toga što rade ovi ljudi prepoznala je i svjetska gimnastička federacija. Pa je ovu vještinu uvrstila kao granu gimnastike. Smatraju da će ulaskom pod njihovo okrilje, parkour postati popularniji i dostupniji onima koji se u ovoj disciplini žele natjecati.
Pročitajte i ovo
Upravo je međunarodni olimpijski odbor bio predlagatelj ovog poteza pa se nagađa i da bi parkour uskoro mogao postati olimpijski sport.
Marijo Možnik, predsjednik Hrvatskog gimnastičkog saveza, kaže kako parkour kao vještina ima "jako puno poveznica s gimnastikom, puno je tu skokova, kolutanja, preskakanja, svega onog što imamo i u gimnastičkom sportu i vjerojatno zato su izabrali svjetsku gimnastičku federaciju da razvija parkour kao sport".
"Parkour je namjenjen da se radi vani i da bude slobodan. Ta sloboda je to što ljude privlači i to je ono kako je on zamišljen", dodaje Miroslav.
Marijo Možnik dodaje "Mi kao savez i svjetska federacija uvijek ističemo da mi nikome ništa ne želimo oduzet nego pružiti priliku ako se netko želi time baviti kao sportom da može doći, da može proći kroz proces treninga, da može nastupati, ići na natjecanja, ostvarivati neke rezultate, a ako se žele baviti slobodno, dapače, mi nikome to ne branimo".
Pročitajte i ovo
Iskušati svoje granice, steći samopouzdanje, vježbati, zabaviti se. To su ključne odlike parkura. I svi, ali pod stručnim vodstvom i uz upute trenera, mogu se okušati u ovoj vještini. Premda smo to nekoliko puta naglasili, nije naodmet ponoviti još jednom. Sve ovo posljedice su dugogodišnjeg rada, treninga a prije svega poznavanja vlastitih mogućnosti!
Provjereno gledajte četvrtkom navečer na Novoj TV, a propuštenu emisiju pogledajte besplatno na novatv.hr
