'Zaletio se svom snagom na mene, luđački pogled, bacio me na zemlju...'

Nitko ne kontrolira milijunske iznose koji se isplaćuju vlasnicima azila za pse, privatnicima. Po jednom psu, na mjesec oni se penju do vrtoglavih 6000 kuna! A to je naš novac. Nakon naše priče, jedan je privatnik izgubio koncesiju, ali i živce - pa je pretukao susjede koji su pokušali spasiti pse iz njegova azila! O svim tim problemima, u novom zakonu ni slova - tek briga oko dobrobiti činčila!

Pročitajte i ovo Nevjerojatna situacija Suluda odluka Jadranku zatočila u vlastitom domu: "Još nisam otišla ni na majčin grob..." Provjereno Prozor dnevnog boravka Zoranov je jedini prozor u svijet: Nakon devet godina netko ga se napokon sjetio

I dok svi pričaju o uzgoju činičila za krzno - jer to je naime jedini povod za izmjenu zakona o zaštiti životinja, milijunski iznosi koje svi mi plaćamo za zbrinjavanja pasa lutalica prolaze ispod radara.

Država je rješavanje tog problema prebacila na lokalne zajednice, a one sklapaju ugovore s mahom privatnim vlasnicima skloništa za životinje. Godinama se isplaćuju milijuni kuna, a psi iz tih skloništa izlaze bolesni, traumatizirani i ne kastrirani. Nitko nije pokrenuo izmjene zakona po tim pitanjima

'Mi smo htjeli pomoći životinji pa sam lijepo nastradala ovaj puta ja', rekla je Ružica Žager.

'Baraba i njegov radnik su bili dolje i on se zaletio svom snagom na mene, luđački pogled, bacio me na zemlju, lupio me kolcem po glavi, dojurio je njegov radnik u pomoć njemu tada me i on zviznuo, skoro da nije moj muž dojurio', ispričala je Ružica.

Osoba koju optužuje, je njezin susjed, vlasnik skloništa za pse u Pokupskom Cerju. Napad se dogodio nedugo nakon našeg priloga nakon kojega je izgubio nekoliko koncesija za zbrinjavanje napuštenih pasa. Biznis koji mu je na godinu donosio milijune. Ionako sklon ekscesima, živci i kontrola su u tom trenutku, govore nam Žageri, posve popustili.

'Zamahnuo je kolcem na ženu i ja sam uspio to skrenuti. Krenuo je prema meni', priča Ružičin suprug.

30 sekundi kasnije, nastala je fotografija na kojoj se vidi kako zaposlenik skloništa zadovoljno pozira- dobro obavljenim poslom.

'Meni je jedan veliki upitnik iznad glave što on radi životinjama u skloništu, koje ja čujem kad cvile, tule, zavijaju, kad je on mene opalio kad je on krenuo na mene', kaže Ružica.

Napad su prijavili. Policija je izašla na teren, pozvala hitnu pomoć, ali kako su ozljede kvalificirane kao lakše - riječ je tek o prekršaju.

Vašim novcem trpaju džepove privatnika

Na primjeru skloništa Pokupsko Cerje pokazali smo samovolju privatnih vlasnika skloništa za životinje. Ali ono što šokira nije interes privatnika već onih koji pune njihove džepove našim novcem - a to su lokalne vlasti.

'Mi imamo ugovor paušalni godišnje 600 tisuća što znači da je mjesečno 50 plus PDV, posao koji on obavi dalje nas ne interesira. Nas dalje ne interesira', rekla je pročelnica z poljoprivredu.

Ne zanima njih, a ne zanima ni državu. Ministarstvo poljoprivrede, koje je zaduženo za njihovu kontrolu, uopće ne vodi evidenciju s koliko općina i gradova sklonište ima sklopljenih ugovora. Tako, bez obzira na kapacitet azila, privatnik od lokalnih zajednica može na godinu dobiti milijunske iznose.

Psi lutalice javni su problem - problem svih nas, nastao ne samo zbog nesavjesnih i needuciranih pojedinaca - nego zbog potpunog izostanaka sankcija za takvo ponašanje!

U Hrvatskoj jer registrirano 350 tisuća pasa, no pretpostavlja se kako ih zapravo ima oko milijun. Bez kastracije i sterilizacije ta se brojka nikada neće smanjiti, a problem riješiti. Rijetko koja općina sufinancira građanima tu uslugu, jer novca nemaju.

Kada bi to činili na državnoj razini, za nekoliko godina potreba za skloništima svela bi se na minimum čime bi i izdaci bili nemjerljivo manji. Ali za uštedu i racionalnije raspolaganje državnim financijama - kao da nikoga nije briga.

Duh zakona ovisi iz koje perspektive zakon čitate. Jer tako je zakon o zaštiti životinja napisan, a riječ zaštita tek je u naslovu.