Interes za potpore u poljoprivredi u Međimurskoj županiji raste iz godine u godinu. Još uvijek je prisutna želja za poljoprivrednom proizvodnjom koja može biti održiva i ekološki prihvatljiva s obzirom na to da na 730 kvadratnih kilometara površine u Međimurskoj županiji postoji više od šest tisuća obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava.
Pročitajte i ovo
Ovisni o uvozu
Slavonija bi mogla hraniti pola Europe, ali ne hrani ni Hrvatsku: "Problem je sve"
Tko je tu lud?
Nešto ne štima u hrvatskom lancu proizvodnje hrane: Proizvođači nemaju kome prodati, a prehrambena industrija prisiljena je uvoziti
"Sedamdeset posto krumpira koji zadovoljava potrebe hrvatskog tržišta proizvodi se u Međimurju, šezdeset posto jabuka, veliki postotak voća, tako da zadovoljavamo te naše potrebe, međutim ono s čime se poljoprivrednici susreću jest to da nemaju tržište na području Hrvatske, što je zapravo žalosno", istaknuo je međimurski župan Matija Posavec.
No bitno je zaštititi domaće poljoprivrednike i domaću proizvodnju te ulagati u izgradnju logističko distributivnih centara i brendiranje hrvatskih proizvoda.
"Vi ako imate kontinent Hrvatske i ako s druge strane imate turizam koji ostvaruje desetke milijuna noćenja, onda naravno nije fer da se s jedne strane u Međimurju baca krumpir koji se proizvodi, a s druge strane na Jadranu gosti jedu krumpir iz Egipta ili neke druge zemlje”, istaknuo je župan.
Proizvodimo tek 30 % potrebne hrane
Za poljoprivredni sektor na raspolaganju će biti 4,7 milijardi eura iz redovnog sedmogodišnjeg proračuna, uz dodatnu milijardu eura za digitalizaciju i modernizaciju poljoprivrede.
"Moramo transformirati poljoprivredu u Hrvatskoj. Imate sve više mlađih poljoprivrednika koji donose nova znanja, novi pogled na svijet, novi pogled na proizvodnju. Poticaj koji država daje, a to su izravna plaćanja ili drugi načini, treba mrvicu pametnije usmjeriti", poručio je Matija Posavec.
Hrvatska i dalje nije samodostatna kad je riječ o proizvodnji hrane jer smo prema zadnjim statistikama na 31 posto, što u narednom razdoblju treba poboljšati. Najbolje stojimo u sektoru ratarstva i s uljaricama.
“U proizvodnji voća i povrća izrazito smo nesamodostatni i najveća ovisnost o uvozu javlja se upravo u tom dijelu. Isto je u segmentu mesa i mesnih prerađevina, točnije svježeg mesa, tu smo vrlo nesamodostatni, a to je jedan od generatora i pokretača cjelokupne poljoprivredne ekonomije", objašnjava Dalibor Kezele iz Udruge prehrambene industrije i poljoprivrede.
Za jači napredak poljoprivrednog sektora nužna je potpora malim proizvođačima kroz njihovo udruživanje s velikim tvrtkama.
"Da bi prvo opstali mali proizvođači, da bismo mi imali veću samodostatnost i veći udio domaćeg poljoprivrednog proizvoda našim prerađevinama, našim prehrambenim proizvodima, a isto tako i da ojačamo samo hrvatsko selo i zadržimo ljude na poljoprivredi koliko je to moguće", dodao je Kezele.
Najveći su izazovi radna snaga i modernizacija
Veliki je izazov pronaći kvalitetnu radnu snagu, zbog čega je potrebna transformacija i investicija u nove načine proizvodnje.
"Dakle, imamo više berača za ručno branje, moramo ići na strojna branja. Nemamo berača voćaka, nego se moramo orijentirati na to da se pokušaju napraviti plantaže koje će se strojno brati, a na kraju krajeva taj nedostatak radne snage nećemo riješiti", ustvrdio je Kezele.
"Nije problem poljoprivrednicima plaćati radnike ako oni imaju cijenu svojeg proizvoda da mogu izaći na kraj s time, sve vam je to jedan kotačić, veže se jedno za drugo. Vrijednost i produktivnost ljudi na sjeveru Hrvatske još uvijek je takva da ne oskudijevamo u radnoj snazi, ali se stalno nosimo s tim izazovima", zaključio je župan Posavec.
Za učinkovitiji rad potrebni su nam veći stupanj organiziranosti tržišta te jača veza prehrambene industrije i trgovačkih lanaca.
Emisiju 'Informer' pogledajte besplatno na novatv.hr!