Milanović: Ovo je ružan osjećaj. Jadno, sve skupa jadno

Kakav je sad na kraju dana taj osjećaj, jedan grad, jedna žrtva, a dvije kolone?

Pročitajte i ovo DIRLJIVI PRIZORI Mlade iz Vukovara pamtit ćemo po posebnim majicama, otkrili kako je došlo do ideje: "Prilazile su nam obitelji žrtava" Dan sjećanja FOTO Mladi u Vukovar stigli odjeveni u posebne majice: Pogledajte što piše

Isti kao što je bio na pola dana, ružan osjećaj. Jadno, sve skupa jadno.

U kojem trenutku ste zapravo shvatili da ste Vi i državni vrh, predsjednik, ministri vaši, nepoželjni tamo?

Mi ne znamo jesmo li nepoželjni, ali znamo jesmo li bili prepriječeni fizički da se priključimo koloni sjećanja, odnosno da budemo na njezinom čelu, kao formalno državni vrh, kao što je to bilo svake godine. To se unaprijed na neki način očekivalo, dok se nije dogodilo. To prema tome nije stvar nepoželjnosti, mislim, ja se nikad nisam u Vukovaru osjećao nepoželjnim. U krajnjoj liniji, prije pola godine tamo je SDP-ov kandidat po drugi put pobijedio na lokalnim izborima. To vjerojatno mnogima smeta i to je to.

>> Josipović otkrio koga u politici smatra odgovornim za blokadu kolone u Vukovaru

Odustajanje Vas, odnosno državnog vrha da se odustane kolone je bilo jedino rješenje?

Nema odustajanja, ne možete ići na silu. Dakle, dođete do određene točke, jedino je policija mogla zaustaviti ljude i maknuti ih. To se ne radi, odnosno mi to ne radimo. netko bi to možda napravio, a rekli smo da idemo na Ovčaru, mjesto stradanja.

Jeste li ipak mislili da će to danas biti jedna kolona, da će se zaboraviti razlike, da se Vas i predsjednika poštuje?

Pa ja sam rekao danas, za to ne treba mozak. Tko god želi, može napraviti takvu opstrukciju. To nije podjela, to je podvala. Dakle dvije kolone. Mi nismo kolonizatori Vukovara. Došli smo tamo, dobro, prvo kao državni dužnosnici, ali možda prije toga i emocionalno. pa ne ideš tamo pozirati. Ja prošle godine nisam davao nikakve izjave u koloni. Smatram da je inače neukusno da te novinari zaskaču u koloni da komentiraš. Prošle godine sam, kad nije bilo nimalo incidentno, odbio davati bilo kakve komentare, a ove godine smo morali u jednom trenutku objasniti zašto ne možemo otići do memorijalnog groblja.

Koga krivite za ovo što se danas dogodilo?

Nikoga. To je jedna grupa ljudi. Naravno tu je bilo, da ne bi bilo zabune, desetke tisuća ljudi, koji su došli. Kažem, za to ne trebate biti nikakav organizacijski genij, ne trebate biti veliki manipulator. Naprosto, to je lako napraviti ako to želite napraviti. Dakle to se moglo napraviti i prošle i pretprošle godine. zašto se napravilo ove godine, to je valjda svima jasno.

Zašto?

Mi Vlada nekakvog lijevog centra, koja očito jednom broju ljudi u Hrvatskoj smeta. Mi vjerujemo da je ovaj broj ljudi koji nas podržava veći i kažem, nisam zamišljao da ću nakon dvije godine gledati takvu podjelu u Hrvatskoj, ali mislim da joj nisam ni na koji način doprinjeo. Ako je poštivanje zakona grijeh, onda sam kriv.

Predsjednici Stožera su predvodili ovu kolonu koja je na kraju završila na groblju, no Vi ste s njima razgovarali. Hoćete li i dalje nastaviti dijalog s njima ili prekinuti?

Prije svega, ne priznajem nikakve stožere, dakole to je inače ratna terminologija. To nisu predstavnici nikoga. Kažem, svatko se na ovakav način može destruktivno organizirati, to je stvar karaktera i razgovarali smo. ja sam rekao zašto, dakle iz ljudskih razloga, da vidim, da probam čuti možda nešto što ne znam, a saslušao sam, sedam sati smo proveli u razgovoru. ja ne mogu nastupati samo lijepim riječima, ja moram nešto raditi. Moja Vlada mora nešto raditi, dakle moramo provoditi zakone i shvatio sam da je to, to i provodit ćemo zakone.

Hoćete li dalje razgovarati?

Ne. To su predstavnici nikoga. čak ni građana Vukovara koji su na izborima odlučili, po drugi put odlučili za slogu, toleranciju, zajedništvo, malom većinom, ali većinom. To je demokracija.

Da li mislite da je razlog ovog što se dogodilo danas u Vukovaru i vaša politika spram Vukovara oko dvojezičnosti te da je zbog toga isto kulminiralo buntom i revoltom?

Kako mislite naša politika?

Provodite politiku dvojezičnosti.

Ne. čekajte, čekajte. Razlikujte politiku od zakona. Naša politika je politika u nekim zakonima koje smo najavili da ćemo donijeti. Dakle to je politika, kad imate određen plan i program i kad kažete ovo ćemo promijeniti. I toga je bilo u ove dvije godine, čak i usvjetonazorskom smislu i neki zakoni pa i zdravstveni odgoj koji nekome ne mora odgovarati, to su novosti. Zakon o pravima nacionalnih manjina, ustavni zakon, pravo na dvojezičnost, to je staro skoro kao i Hrvatska. Dakle kad smo ušli u Eu, kad je pobijedila jedna progresivna, urbana, moderna Vlada, dojednom se taj zakon mora poništiti i sad skupljamo potpise za referendum da se manjinama da pravo dvojezičnosti tamo gdje imaju 50 posto, znači kad postanu većina. Znači manjinama se daje pravo kad postanu većina. To je jedan zgodan srednjoazijski koncept, koji dok sam predsjednik Vlade neće nikad proći.

Znači li to da vi taj zakon ne mislite mijenjati, nego ga provoditi?

Ne, ne, ne. Je li to nešto novo? Pa koliko puta sam to rekao, bez ikakve tenzije. prvo zato što je zakon, drugo zato što bez obzira što se zakon može promijeniti, smatrali smo da u Hrvatskoj postoji jedan višegodišnji konsenzus oko tog pitanja, ali vidimo da su jedna pravila i jedan svjetonazor u igri kad je HDZ na vlasti, a drugi kad je na vlasti SDP i partneri. E neće moći! Tako nećemo živjeti.

Da li mislite i s HDZ-om razgovarati?

Ne. HDZ i ljudi koji ga vode su definitivno nesposobni za organizirat ovako nešto, nije da ne bi htjeli. Oni naprosto jašu na valu podrške takvimpokretima. Mi ne zatvaramo oči da u Hrvatskoj postoji jedan broj ljudi, ne mali, kojem je jedan progresivan pogled na svijet, prava manjina, prava na različitost, neću reći stran i da ga ne vole, ali ga možda slabije prihvaćaju. Ne bih bio ono što jesam i ne bi bilo ono što jesmo da se ne zalažemo za vrijednosti, za prava na različitost, za prava manjina, jer kad manjina postane žrtva referenduma, neće dobit niti jedno pravo, izgubit će sva prava. U tome i jest smisao zaštite manjina, svih, istospolnih, nacionalnih, a ne samo Srba, nego i Talijana, Mađara, Čeha i Slovaka i svih ostalih.

Morate razumjeti emocije. Imali smo rat, stradavanja ljudi, tamo su neki izgubili najbliže, da je to njima pitanje, koje vi sad govorite, možda univerzalno.

Dobro, što vi predlažete?

Ja Vam nisam savjetnik, ja Vam ništa ne mogu predložiti.

Kažete da moram razumjeti emocije. Emocije se po dwefiniciji ne mogu razumjeti, njih možete osjetiti. Ja mislim da ih osjećam.

Možda ti ljudi nisu još spremni to prihvatiti?

Koji ljudi? Bojan Glavašević? Ante Kotromanović? Fred Matić i ostali? To su sve ljudi koji koji su osobno imali žrtve u ratu iz najbliže obitelji i to ne jednu. Jesu to moji suradnici, jesu to naši građani? Dakle ja emocije moram osjetiti, ja to pokušavam, razgovaram s tim ljudima, ali zakon je zakon i ovo nije nikakava podjela, ovo je jedna obićna prizemna politička podvala u kojoj je jedan broj ljudi pristao biti objektom te podvale. U redu, primili smo to na znanje.

Kako procjenjujete da će se razvijati stanje u zemlji u slijedećim danima i tjednima?

Hrvatska će biti država zakona, visokih standarda u pravima manjina, naših standarda. Dakle da se razumijemo, ne postoje neki Eu standardi u smislu decimale i zareza. Situacije se razlikuju. Naši standardi, naš sustav i okvir je građen godinama i nećemo ga mijenjati. Dok sam ja predsjednik Vlade, dok je moja stranka i dok su naši partneri, HNS i ostali dio ove Vlade, to ne da će ostati ovako kao što je, nego ćemo širiti prostor slobode, prava i nećemo ići natrag, idemo naprijed.

Danas je objavljen i jedan podatak o 350.000 nezaposlenih. Opet smo na mjesecu travnju i ta psihološka brojka je još jednom probijena?

Velik broj. Ima i gorih od nas, ali velik broj. Puno je nezaposlenih među mladima. Slijedeće godine očekujemo na gospodarski rast, ali taj rast opet neće utjecati bitno na kreaciju novih radnih mjesta i pred nama je razdoblje u kojem naprosto moramo promijeniti koncept, dakle koncept gospodarstva. ne se promijeniti revolucionarno, ali s emijenjati i u obrazovnom smislu, gledati koje su nam profesije bitne, za što obrazujemo mlade ljude, koji fakulteti su nam potrebni da ne bi naprosto taborili i čamili na burzi. Za sve to treba vrijeme. To je stvar strpljenja pa ako hoćete i emocija o kojima ste govorili. Međutim emocije su idealan prostor za manipulaciju. kad ne znate što biste, pozivate se na emocije. ja ih pokušavam doživjeti, ali u odsustvu boljeg alata, postoji zakon i postoji razum.

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook