Stoga je osmišljena europska strategija o plastici. Njome se odredilo da sva plastična ambalaža do 2030. godine mora biti prikladna za recikliranje.
„Proizvodnja plastike u svijetu eksponencijalno je narasla posljednjih desetljeća. Od milijun i pol tona od 1950. godine na više od 320 milijuna tona 2015. godine. Na svjetskoj razini plastika čini više od 85 % morskog otpada“, rekla je Rima Joujou Deljkić iz ureda za medije Predstavništva Europske komisije.
Plastika u more u 80 % slučajeva dospijeva s kopna, dok u dvadeset posto slučajeva dolazi od pomorskog prometa. Karakterizira je izdržljivost, čvrstoća, kvaliteta te niski troškovi proizvodnje, a upravo te karakteristike stvaraju veliki problem kada plastični proizvod izgubi funkciju za koju je proizveden.
Proizvodi poput higijenskih štapića za uši, slamki, plastičnih čaša, tanjura i pribora za jelo stoga stvaraju najveći problem jer je njihova uporaba jednokratna. Kako bi smanjila onečišćenje okoliša, Europska unija donijela je direktivu o plastici za jednokratnu uporabu kojom se zabranjuju svi oni plastični jednokratni proizvodi za koje postoje dostupne i pristupačne alternative, dok se mjere za ostale plastične proizvode odnose na smanjenje njihove upotrebe na nacionalnoj razini.
No odbačena plastična ambalaža samo je dio problema.
„Jednom kada dospije u more, ta plastika ostaje jako dugo vremena u moru praktički netaknuta. Mi na morskom dnu možemo pronaći ambalažu koja je proizvedena 60-ih, 70-ih godina u netaknutom stanju kakva je bila i onda. Ona se u moru ne razgrađuje, nego se raspada, usitnjava se u sitne komade iz kojih nastaje nesretna mikroplastika“, rekao je biolog dr. Pero Tutman s Instituta za oceanografiju i ribarstvu u Splitu.
Mikroplastika u more dospijeva iz dva osnovna izvora. Primarni izvor odnosi se na mikroplastiku koja je namjerno takva napravljena. Nalazi se u kremama za lice, ruževima, losionima, a osmišljena je s ciljem boljeg prianjanja preparata na tijelo. No ona predstavlja svega pet posto porijekla mikroplastike u moru.
Osnovni izvor mikroplastike jest onaj sekundarni koji se odnosi na plastiku koja nastaje raspadanjem većih komada plastike na sitne komadiće.
„Čestice mikroplastike na sebi mogu imati viruse i bakterije te isto tako i molekule teških metala u većim koncentracijama. Problem nastaje kada to dospije u organizam i u probavni trakt organizama“, rekao je dr. Tutman.
Kako trenutačno ne postoji sustav ranog ili jednostavnog detektiranja mikroplastike, ona se može detektirati jedino uzimanjem uzorka mora. No monitoring mikroplastike u moru sastavni je dio monitoringa otpada u moru koji provodi Institut za oceanografiju i ribarstvo u Splitu.
„Kao zemlja članica EU-a, mi smo obavezni provoditi monitoring otpada na moru. Na određenoj površini uzorkujemo more. Postoji neustonska plutajuća mreža manta koja se postavi na površinu mora te se povlači sa strane broda određeni vremenski slijed. Nakon što se more profiltrira u laboratoriju, mi kasnije analiramo i preračunavamo na kvadratni kilometar. Trenutačno su te količine od 3 do 7 čestica mikroplastike na srednjem i južnom Jadranu“, kazao je dr. Pero Tutman.
No to nije jedino čime se u Institutu bave. U suradnji s ribarima s otoka Hvara te onima iz udruge Adria Tribunj provode projekte kojima čiste Jadran od plastičnog otpada. Važnost tih projekata prepoznala je i Europska unija, koja ih od 2013. godine financira iz svojih fondova. Jedan takav projekt temelji se na inicijativi „Fishing for litter“ , a u njega je uključeno 50 brodova sa 150 ribara.
„Radi se o prikupljanju otpada koji se nalazi među kočarskom lovinom na brodovima. Kočarska mreža struže po morskom dnu i prikuplja otpad koji se tamo nalazi. Preko projekta su kupljene vreće za smeće. Plastika se prikuplja odvojeno, a prilikom dolaska u ribarsku luku otpad se pohrani u komunalne kontejnere koji su kupljeni od strane projekta. Na taj je način u posljednjih šest godina s ribarima, prikupljeno gotovo stotinu tona otpada Jadranskog mora“, rekao nam je Pero Tutman.
Problem mikroplastike prepoznali su i drugi. U sklopu projekta Interreg Italy-Croatia proizašao je projekt Net4mPlastic, putem kojeg se želi prikupiti podatke o rasprostranjenosti mikroplastike u Jadranskom moru. Na projektu sudjeluje osam partnera, četiri iz Hrvatske i četiri iz Italije. Prekograničnom suradnjom nastoji se razmjenom znanja i informacija detektirati mikroplastika uz hrvatsko i talijansko priobalno područje, sve s ciljem boljeg upravljanja Jadranskim bazenom. Jedan od partnera na tom projektu jest i Javna ustanova RERA S.D.
„Problem plastike i generalno otpada iz mora ne može se rješavati u nacionalnim okvirima, to je problem koji se rješava prekogranično i koji se mora rješavati globalno. Cilj je ovog projekta implementacija tehnologija s niskim učinkom po okoliš i s niskim troškovima tehnologije tipa dronova i optimizacija aktivnosti za analizu onečišćenja kako bi se smanjilo i vrijeme i resursi potrebni za utvrđivanje i detekciju novih zona onečišćenja“, rekla je Nataša Ugrin, viša savjetnica Javne ustanove RERA S.D.
Europska unija donijela je još 2008. godine direktivu o morskoj strategiji koja želi spriječiti, zaštititi i očuvati morski okoliš od štetnog ljudskog utjecaja. Zbog toga bi sve zemlje članice Europske unije trebale do 2020. godine razviti svoje strategije kako bi se pridonijelo očuvanju morskog okoliša.
Strategija, između ostalog, od svih zemalja članica zahtijeva i definirani program praćenja otpada u moru. Upravo je tako nastao i Net4mPlastic, u sklopu kojeg će se pokušati utvrditi i porijeklo mikroplastike te kakav učinak ona ima na ljude i okoliš. Projekt je sufinanciran iz EU fonda, a ukupan proračun za njega iznosi 2.478.640,00 eura.
„Rezultati projekta prikazat će stanje znanosti vezano za to područje, procijenit će kako kvantificirati, mjeriti i uopće utvrditi ponašanje mikroplastike u moru i radit će se na podizanju svijesti o tom problemu“, rekla je Nataša Ugrin.
Europskom strategijom o plastici želi se smanjiti potrošnja plastike, učiniti recikliranje profitabilnijim, zaštiti okoliš od onečišćenja, ali i stvoriti nove prilike za ulaganje. Stvaranjem kružne ekonomije želi se potaknuti gospodarstvo tako da se prilikom dizajniranja i proizvodnje plastike uzima u obzir i njihova ponovna uporaba.
„Promjena načina na koji se plastični proizvodi dizajniraju, proizvode, upotrebljavaju i recikliraju u Europskoj uniji, ima snažan poslovni potencijal. Preuzimanjem odgovornošću u tom prelasku stvorit će se nove prilike ulaganja i otvarat će se veliki broj novih radnih mjesta, i to u sklopu održivog gospodarstva“, zaključila je Rima.
