Čuo se samo tup udarac, ljudi su tijelima zagušili zvuk eksplozije: Strašan masakr na tržnici

Od 5. travnja 1992. do 29. veljače 1996. trajala je opsada Sarajeva, najduža opsada nekog glavnog grada u povijesti. U ta 44 mjeseca na grad je u prosjeku dnevno ispaljivano 329 projektila ili sve skupa nekih 50.000 tona topničkog streljiva. Projektili i snajperisti ubili su 14.011 ljudi, a od toga samo u 1992. godini 7808 ljudi, što je Sarajevo činilo i najvećim stratištem u ratu po ljudskim gubicima.

tri vijesti o kojima se priča Iz izrazito sekularizirane države Neki ovog kardinala vide kao novog papu: Preobratio se s 20 godina, a bio je i osoba godine u svojoj državi Pripreme za sprovod u tijeku Ova država obrisala je poruku sućuti za papu: Tvrde da je objava bila pogreška Odnos s Hrvatima Što je papa Franjo govorio o Hrvatima, Međugorju i Stepincu: "Pitao sam ga - Sveti oče, mi u Hrvatskoj to željno iščekujemo..."

Oni koji su preživjeli projektile i snajpere suočili su se s teškim životom u gradu kojem je bila isključena voda i struja, a nedostajalo je hrane, lijekova i vode. Sam grad opsjedalo je 18.000 vojnika Vojske Republike Srpske.

U njihovu neprekinutom ubijanju grada i mnoštvima masakra jedan od najšokantnijih dogodio se na današnji dan, 5. veljače 1994. godine, kad je minobacačka granata pala na punu gradsku tržnicu Markale te pritom ubila 68, a ranila još 144 civila. Preživjeli i danas pričaju kako uopće nisu čuli detonaciju, nego samo nekakav tupi zvuk jer je velik broj ljudi, usred kojih je granata eksplodirala, svojim tijelima zagušio zvuk eksplozije.

Tržnica Markala bila je skrivena unutar bloka zgrada, izvan vidokruga snajperista s okolnih brda koje je držala VRS, pa su Sarajlije osjećali da se onuda sigurno mogu kretati usred bijela dana i pokušati trgovati s ono malo čega su u vrijeme opsade imali. Baš tu činjenicu iskoristila je Vojska Republike Srpske i ispalila u 12:10 svoj minobacački projektil.

Užasne scene s mjesta zločina obišle su svjetske medije, a vodstvo bosanskih Srba zanijekalo je bilo kakvu odgovornost te ustvrdilo kako je Armija BiH ta koja je sama gađala svoje sugrađane kako bi izazvala reakciju međunarodne zajednice i potencijalnu NATO-ovu intervenciju protiv VRS-a. Tim lažima pomogla je i prvotni pogrešan izračun snaga Ujedinjenih naroda (UNPROFOR), prema kojem su branitelji Sarajeva sami pogodili svoje civile.

Da je riječ o neistini, pokazala je kasnija istraga, a i haaško suđenje Stanislavu Galiću, generalu VRS-a i zapovjedniku opsade Sarajeva. Na sudu je dokazano da je VRS taj koji je minobacačku granatu ispalio, a da je Galić odgovoran za taj i još mnoge druge masakre, za koje je dobio doživotnu kaznu zatvora.

Nažalost, već 18 mjeseci kasnije ponovio se napad na Markale, kad su 43 civila poginula, a 75 je ranjeno. Bosanski Srbi ponovili su iste laži od prošlog napada, kako je Armija BiH sama pogodila građane Sarajeva. Tome je opet kumovao UNPROFOR, koji je davao neutralne izjave da se "ne zna tko je točno ispalio projektil", no to je služilo samo tome da se snage UN-a povuku na sigurno prije nego što međunarodna zajednica pokrene vojnu akciju protiv Vojske Republike Srpske.

Čim je to bilo ostvareno, dva dana nakon ponovljenog napada na Markale, 30. kolovoza počela je NATO-ova operacija Namjerna sila, koja je uništila vojne kapacitete VRS-a i prisilila vodstvo bosanskih Srba na mirovne pregovore u Daytonu, kojima je okončan rat u Bosni i Hercegovini, ali i Hrvatskoj.

Pročitajte i ovo Pucnjava u Švedskoj VIDEO Procurila snimka napada na školu: Policija upala u ubojičin stan, evo što su otkrili

Pročitajte i ovo ostaci nuklearnih pokusa Saharska oluja u Europu je donijela radioaktivnu prašinu: Otkriveno je li opasna za ljude