Nina Borović Kobiljski, supruga legendarnog odbojkaša Partizana i trenera Crvene zvezde Dragana Kobiljskog, objavila je poruku roditeljima ubojice na svojem profilu na Facebooku. Njihova kći ubijena je u masakru u beogradskoj školi.
U pismu koji je naslovila "Roditeljima neliječenog dječaka" iznijela je neke detalje o životu djece iz razreda koji su dijelili s masovnim ubojicom. Objavu na Facebooku prenosimo u cijelosti:
"Roditeljima neliječenog dječaka
...ako nas ikada budete tražili i poželjeli kazati: 'Molim vas oprostite, nismo znali bolje i vrlo nam je žao.' Znate, mi više u ovozemaljsku pravdu ne vjerujemo, ali se trudimo nastaviti vjerovati u ljudskost i u istinu.
Vjerujem da vam je dobro poznata činjenica da je naš razred 7. 2 bio izuzetan, ne zato što je bio sastavljen od odličnih učenika, već zato što su to bila dobra djeca i dobri prijatelji jedni drugima. Oni su u školu odlazili nasmijani i vraćali se zadovoljni.
Sjećate li se da su nam djeca išla zajedno na jezični kamp u Francusku pa smo dobivali njihove videosnimke kako pjevaju pored kamina, igraju se na tematskim večerima i idu na izlete. Znate i da su se svi zajedno kartali i smijali u sobama do kasno u noć.
Kako ne biste znali, kada ste puni zahvalnosti zvali razrednika i zahvaljivali što vam je sin tako lijepo prihvaćen među kolegama u novom razredu u koji ste ga izabrali prebaciti.
Bilo im je prelijepo, ali im je istovremeno bilo čudno zašto jedno dijete svih sedam dana spava sklupčano na fotelji umjesto u krevetu, iako mu je na raspolaganju cijela dvokrevetna soba?!
Znate li da je tom djetetu bila neophodna pomoć, i vas roditelja, i stručnih osoba? Tragedija koja nas je zadesila toliko je strašna, bolna i nepojmljiva da se svakodnevno borimo za udah.
Misli koje će nas doživotno moriti jesu: Zašto mu niste pomogli?! Zašto ste ga obučavali u streljani i kod njega razvijali i gajili tako jezive vještine pucanja i ubijanja, dok smo mi svoju djecu vodili na satove umjetnosti i sporta?!
Ako niste bili svjesni svoje uloge u nezapamćenoj tragediji 3. svibnja 2023. godine, onda biste se morali osvijestiti i shvatiti da se, nažalost, ovdje suočavamo s tragedijom nakon tragedije koja poprima svjetske razmjere. Jasno nam je da javno mnijenje traži neki smisao, razlog, s ciljem da se takav zločin na neki način obrazloži i shvati kako je do njega došlo.
Da se razumijemo, vršnjačko nasilje krucijalna je tema današnjeg doba kojoj se mora posvetiti najveća pozornost i briga kako bi se ono zaustavilo. Ali u ovoj tragediji ono se nije dogodilo niti biste se smjeli ponovo obmanjivati i kriti iza neistine.
Pročitajte i ovo
Ispričavam se, dogodilo se na najpogubniji mogući način, ali od vašeg djeteta prema našoj djeci. Jeste li svjesni činjenice da preživjeli i ranjeni dobivaju životne prijetnje iz cijelog svijeta jer će "netko završiti ono što je započeto", u bolesnom uvjerenju o zadovoljenju pravde za "maltretiranog" dječaka.
Vi dobro znate da su ga djeca 7. 2 razreda naivno prihvatila, pružila mu ruku prijateljstva i to je sve što su njihova zlatna srca mogla učiniti. Sve drugo bilo je na vama, koji ste za njega odgovorni, i stručnim službama, koje su morale zadržati objektivnost onda kada nastupi roditeljska slabost.
Znate, 21. stoljeće je, nažalost, stoljeće bez srama. Ne bi trebala u ovom stoljeću biti sramota potražiti svu stručnu raspoloživu pomoć današnjice. Kada vas opet budu pitali, razmislite hoćete li ponoviti: 'Nisam kriv' ili ćete makar reći: 'Pogriješili smo, nismo znali bolje'.
Tada možda niste znali, ali je sada bolna istina iza svih nas i trebali biste moći bolje... Makar reći: "Oprostite, jako nam je žao, vaša djeca ni za što nisu kriva!"
Pročitajte i ovo
Ovdje nije u pitanju samo osobna tragedija, već kolektivna tragedija jednog društva jer su stradala izuzetna djeca koja su bila na pravom putu da postanu sjajni ljudi i koja su s nesuđenim vlastitim obiteljima trebala biti zalog ovom društvu.
I dalje se molimo za spasenje vaših duša, ali bez priznanja nema ni pokajanja", piše majka ubijene djevojčice na Facebooku.
