Visok, višlji, najvišlji: Koja je najoptimalnija razlika u visini između žene i muškarca?

Žut, žući, najžući; hladan, hladniji, najhladniji; dobar, bolji, najbolji… Pretpostavljam da se svi sjećate toga još iz osnovne škole. Radi se o stupnjevanju ili komparaciji pridjeva, odnosno njihovoj promjeni s obzirom na količinu nekoga svojstva koju ima imenica koja stoji uz pridjev. Ne čini se posebno kompliciranim, no i tu zna doći do zabuna.

Najvrijednije pravilo?

Poznato nam je pravopisno pravilo da se pri stupnjevanju pridjeva ije krati u je i u tome nema iznimke. Smiješan čovjek može biti samo smješniji i najsmješniji, od Anine lijepe bijele haljine sigurno postoji ljepša i bjelja, a svijetao stan može biti samo (naj)svjetliji, nikako (naj)svijetliji.

Poseban su slučaj pridjevi poput vrijedan i trijezan, kod kojih se ije češće krati u e: vredniji, trezniji i najvredniji, najtrezniji, no dopušteni su i oblici (naj)vrjedniji i (naj)trjezniji. To je zbog pokrivenog r, glasa r koji slijedi nakon nekog drugog suglasnika, a da nije na morfemskoj granici. Kako god da skratite, nećete pogriješiti.

Pročitajte i ovo LEKTORSKI DNEVNIK Piše li se ije ili je? Zapamtite ove tri riječi i znat ćete ih pisati još barem pedeset

Kad se u riječi dva ista suglasnika nađu jedan do drugoga, obično se jedan od njih gubi. Primjerice, nećemo pisati bezzvučan, nego bezvučan. U slučaju superlativa to pravilo ne vrijedi. Naime, ako pridjev započinje suglasnikom j, ostaju oba suglasnika: najjasniji, najjednostavniji, najjužniji, najjači.

''Vrućija od vatre''

Neki dan za oko mi je zapeo komentar ispod jedne fotografije: ''Vrućija od vatre.'' I nije to jedina pogreška toga tipa koja se može čuti, sigurno ste nekad čuli da piling čini kožu glatkijom ili da se uvode strožije mjere. Na ridjev vruć u komparativu se lijepi nastavak -i, a gladak i strog dobivaju -ji, pa u njima dolazi do jotacije. Pravilno je stoga vrući, glađi i stroži, odnosno u spomenutim primjerima to bi bilo vruća od vatre, glađa koža i strože mjere.

Je li Plenković višlji ili nižlji od Milanovića? Kad nam stiže suhlje vrijeme? Na prvo pitanje odgovor zna Google – Plenković je viši, a Milanović niži. Za drugo trebamo pratiti vremensku prognozu, ali suše vrijeme napokon nam je stiglo i nadajmo se da će i ostati tako. A zajedničko je to da spomenuti pridjevi nikako ne trebaju imati lj.

Stupnjevati se mogu i prilozi koji su nastali od pridjeva, a i tu se u nekim slučajevima griješi. Posebno se često upotrebljavaju nepravilni oblici priloga rado: Rađe jedem domaću hranu. Najrađe bih imala svoj vrt. Pravilno je rado, radije, najradije.

Pročitajte i ovo Lektorski dnevnik Budite na oprezu! Znate li što trebate odgovoriti kada vas Rus pita kako je vaša familija?

Previše, previše… engleskoga

Engleski jezik postaje sve veći problem, a da toga često nismo ni svjesni. Nekako se uvukao čak i u komparaciju. Je li uzrok sve češće prevođenje uz pomoć raznih alata i aplikacija ili se samo ne razmišlja dovoljno, ne znam, ali često primjećujem rečenice poput ovih: Taj će sustav biti još više važan. Neki su ljudi više oprezni u vezama. Ona je previše impluzivna. Smjesa je previše gusta.

Čemu više i previše? U hrvatskom imamo prefikse i sufikse koje jednostavno lijepimo na osnovu riječi. Od važnoga može biti važniji, a od opreznoga oprezniji. U engleskom bi to glasilo important – more important i careful – more careful, no u našem jeziku opisno stupnjevanje (više važan, više oprezan) uopće nije potrebno.

Ilustracija (Foto: DNEVNIK.hr)

Želimo li pak naglasiti da neka osobina postoji u prevelikoj mjeri, upotrijebit ćemo prefiks pre-. Engleski u toj funkciji ima pojačivač too (too impulsive, too thick), no mi ga nećemo prevoditi kao previše, već ćemo reći preimpulzivna osoba, pregusta smjesa, preopasan pothvat, prevruće ulje i sl.

Bolji od najboljeg

Kad je najoptimalnije ići na spavanje? Spavate li najminimalnije 7 sati? O snu ne znam previše, ali znam da neki pridjevi ne mogu imati superlativni oblik jer već izriču najviši stupanj nečega.

Pročitajte i ovo Lektorski dnevnik Kad od viška glava zaboli: Zašto često puta naš izbor riječi nije najoptimalniji?

Ako znamo da optimalno znači 'najbolje', minimalno 'najmanje', a maksimalno 'najviše', jasno je da ne treba dodavati još jedno naj-. Takvi su izrazi pleonastični. Optimalnije bi onda bilo još bolje od najboljeg, a najoptimalnije najnajbolje. Nemojte također govoriti ni o najomiljenijim glumcima, najidealnijem poslu i najekstremnijim sportovima. Nekad budite umjereni i zadržite se na onome jednostavnome – omiljenom, idealnom i ekstremnom.

Zaključili smo da bolje od najboljeg ne može, no što je s najboljim ikad? O tome ćemo neki drugi put, zasad ću samo reći da taj izraz i njemu slične ne upotrebljavate jer također nisu u duhu hrvatskoga jezika.