Kupovna vs. domaća hrana: Obje ispravne, svaka sa svojim rizikom

Uzeli smo sir, mlijeko i meso s domaće farme i usporedili ih s tim istim proizvodima koje smo kupili u trgovini. Testovi su pokazali kako razlike nema! Međutim, nitko nam ne može jamčiti da sastav namirnica koje jedemo danas, za desetak godina neće biti proglašen otrovom!

Pročitajte i ovo donosi provjereno Apsurd hrvatskog zdravstva: Zbog dijagnoze ne može iz kuće bez aparata za kisik, a iz HZZO-a su je već dvaput odbili Nevjerojatna situacija Suluda odluka Jadranku zatočila u vlastitom domu: "Još nisam otišla ni na majčin grob..."

>> Kosor: Vjerujem Čobankoviću da je meso u redu

Nestašica hrane smatra se jednom od glavnih prijetnji čovječanstvu. Trenutačno u svijetu svaki sedmi čovjek gladuje. Glavnim rješenjem nestašice hrane u svijetu, smatra se tehnološki napredak u proizvodnji, a napredovali jesmo. Sredinom 60-tih godina prošlog stoljeća gladovao je svaki treći čovjek. Hrana je postala masovni, industrijski proizvod.

'Čim netko krene za javnu potrošnju proizvoditi ekonomija se postavlja kako dohodovni moment, koliko će uzgoj dugo trajati, kakva ce mu biti hrana, kakva će biti klaonička obrada i onda se tu gube elementi', ističe za Provjereno dr. Bela Njari s Instituta za kakvoću namirnica i animalnu higijenu Veterinarskog fakulteta.

'Postavlja se pitanje konteksta zdravlja. Industrijska hrana i kada je najčišća i kada je najbolje obrađena ne može biti bolja od prave prirodne hrane kakvu možemo dobiti na selu, gdje ne postoje kemikalije, gdje se hrana priprema normalnom obradom u kuhinji. Dakle domaćica priprema u kuhinji', smatra nutricionist Ignjat Kulijer. Ovu tezu o kojoj svi pričaju odlučili smo provjeriti! Je li domaća hrana doista zdravija od one kupovne?

Razlika u mlijeku

Aditivi, hormoni, pesticidi i tako redom, nalaze se na listama dozvoljenih tvari, koje se dodaju hrani širom svijeta. Po domaće uzorke, naravno, uputili smo se na selo kod domaćice koja se čvrsto drži načela, domaće je domaće! Mlijeko je čovjeku neophodno u dojenačkoj dobi.

Starenjem, funkcija mliječne žlijezde zadužene za preradu laktoze, tj. mliječnog šećera slabi. Mnogi zato mlijeko više ne mogu probaviti. Industrijsko mlijeko često je 'očišćeno' od laktoze. Uvriježeno je mišljenje kako je mlijeko važan izvor kalcija, koji jača kosti. Nema drugih vrsta u prirodi koje redovito troše mlijeka iz drugih izvora.

Naša domaćica, gospođa Senjan, sireve i vrhnje proizvodi isključivo za vlastite potrebe. Njezin sin uvijek će, naravno, prednost nad hranom iz trgovine dati maminoj kuhinji.

'Oni (industrijski proizvođači) imaju pravila proizvodnje koja moraju poštovati, oni moraju uništiti dosta toga sto je sastavni dio mlijeka, da dobiju u biti sterilni proizvod. Dosta tih mikroorganizama oni moraju uništiti sto mi ne radimo, ja pretpostavljam da je u tome osnovna razlika', kaže. Voljeli mliječne proizvode ili ne, važna razlika, koju smo pretpostavili je u ishrani krave koja daje mlijeko.

Hormonalni dodaci

Hormoni u namirnice počeli su se dodavati 1930. kada je otkriveno da se proizvodnja mlijeka kod krava-muzara može povećati dodavanjem hormona hipofize. 60-tih Amerikanci su masovno koristili sintetski estrogen za tov stoke i pilića. 70-tih otkriveno je kako neki hormonski dodaci uzrokuju rak. Kako djeluju oni koji su ostali na listi dozvoljenih, ne zna se.

Uzorke mlijeka, vrhnja i sira analizirali smo u laboratoriju Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, kako bi vidjeli ima li pesticida u povrću ponijeli smo i nešto iz domaćeg vrta.

Toksične tvari namijenjene uništavanju štetnih biljnih i životinjskih nametnika. Štetno djeluju na ljudsko zdravlje. Unošenjem u organizam izazivaju genetska oštećenja i sterilnost. Prije odlaska u laboratorij, iste namirnice kupili smo u trgovini.

Uslijedila je usporedba njihovog sastava s domaćim. Osim mliječnih proizvoda zanimala nas je razlika i u mesu. Hrvati najčešće konzumiraju piletinu. U prosjeku pojedemo oko 20 kilograma piletine godišnje, po glavi stanovnika, a najčešće iz stranih peradarnika.

Aditivi i antibiotici

Javna je tajna kako se industrijskim pilićima u hranu dodaju aditivi i antibiotici kako bi brže rasli, bili veći i ukusniji. U Americi se antibiotici u velikim dozama, između 40 i 80 posto daju pilićima, purama, teladi, svinjama, i ovcama koji se uzgajaju za ljudsku prehranu. Konzumacijom tolikih količina, bakterije razvijaju otpornost na antibiotike, a konzumacijom takvog mesa ljudski organizam sve je vise podložan bolestima.

Piletina i mliječni proizvodi koje smo nabavili, navodno potječu od domaćeg proizvođača. No otkud potječe sirovina od koje su načinjeni nemoguće je iščitati na deklaraciji. Što je jela životinja koju mi jedemo zna samo proizvođač. Domaći propisi naslanjaju se na pravilnike EU, koji daju tek okvire.

'To je jedan određeni problem, a ne samo kod nas nego i u zemljama EU. I zato novim zakonom o deklariranju i označavanju hrane, traži se da se na hrani označi nekoliko parametara koji će biti slika i prilika te hrane. Dakle, energetska vrijednost, količina ugljikohidrata, masti i soli. Na takav način dobit ćete prehrambeni profil, i to može poslužiti potrošaču da kombinira svoju dnevnu prehranu', kaže mr. Marijan Katalenić iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.

Zdravstveno ispravno nije nužno i kvalitetno

Što nam još uvijek ne govori ništa o pravom omjeru sastojaka u proizvodu. Teško ćemo kombinirati nešto zdravo s polica šoping centra, jer zapravo ne znamo porijeklo proizvoda. 'Ne možete zabraniti proizvodu koji je zdravstveno ispravan, a dolazi iz EU i ne odgovara po kvaliteti našim nacionalnim parametrima, da ga stavite na tržište', dodaje Katalenić. Prilično obeshrabreni objašnjenjima stručnjaka, krenuli smo po rezultate naših pretraga.

Ono što je zdravstveno ispravno ne mora dakle značiti da je kvalitetno i tu je cijela mudrost, a kriteriji zdravstvene ispravnosti stalno se mijenjaju. Po završetku pretrage nalaz antibiotika na domaće i kupovno meso bio je negativan.

Niti salata u oba slučaja nije bila pozitivna na pesticide, a testirano je preko 100 pesticida. Mikrobiološka slika pokazala je zamku 'domaćeg' proizvoda. Dok su sir i vrhnje sa polica trgovina sterilni, domaći su prepuni bakterija od kojih se možete razboljeti.

Mesa i salate na probama identični

'Možemo usporediti konvencionalne proizvode koji se nalaze na tržištu, reći da oni odgovaraju standardima za takvu vrstu proizvoda i deklariranom količinom masti koja se nalazi unutra. Dok su domaći proizvodi sa velikim sadržajem masnoće, oni su ukusniji, bolji su, bolji je i tek, no međutim mikrobiološka slika, zapravo na neki način smanjuje kvalitetu tih proizvoda, pojašnjava Katalenić.

Ono što pak našem zdravlju čine 'zdravstveno ispravni' proizvodi iz trgovina, prepuni dodataka koji su na popisu dozvoljenih, možda ćemo saznati za 10-ak godina.

Domaći propisi naslanjaju se na pravilnike EU, koji daju tek okvire. 'U probi kuhanja boja mesne iscrpine i mesa je bila zbilja doista identična. U probi kuhanja, miris i okus su bili komisijski identični, nekako smo dali prednost, ljudi iz starije garde ocjenjivača ovome koje smo vidjeli da je iz domaćeg uzgoja, jer je trup bio malo veći, krupniji i meso malo tvrđe, znači senzorna svojstva su bila na strani domaćega, ali treba uzeti u obzir da je tu tov duše trajao, malo je trup veći i žući', istaknuo je dr. Bela.

Ono što ne tražite, nećete ni naći

Naši stručnjaci razliku u domaćoj i kupovnoj hrani nisu našli. Ipak, priznaju, sve ovisi o vrsti testova. Propisani su standardni parametri onoga što se u hrani testira. Ono što ne tražite, nećete ni naći. Štetne tvari gotovo u pravilu, otkrivaju se slučajno. Hrana je postala biznis.

Farmaceutska i prehrambena industrija nadopunjuju se u domišljanju načina kako proizvesti brže, bolje i jeftinije. Aditivi, hormoni, pesticidi i tako redom, nalaze se na listama dozvoljenih tvari, koje se dodaju hrani širom svijeta. Propisi se tek djelomično razlikuju od zemlje do zemlje.

Natrijev glutaminat još uvijek se nalazi na listi dozvoljenih aditiva, u propisanim količinama. Otkrio ga je japanski znanstvenik početkom 20.stoljeća. Štetan utjecaj na ljudsko zdravlje uočen je više od pola stoljeća kasnije. To je inače benigna aminokiselina, ali kod česte uporabe može imati štetno neurotoksično djelovanje.

Da smo siromašni, to znaju i vrapci na grani. Dakle, osuđeni smo kupovati jeftino i kao pojedinci i kao društvo. Koje je kvalitete sirovina ili hrana, koju uvozimo, možemo samo pretpostaviti. Ono što mi jedemo, moćnim korporacijama unosan je biznis i to je jedina istina.