U svoj muci, nevjerojatnu izjavu dao je predsjednik Uprave Uljanika Emil Bulić koji je rekao kako su radnici bez plaće efikasniji u poslu. "Na jednoj gradnji gdje su ljudi bez plaće pet mjeseci imamo značajno veću efikasnost nego na gradnji", izjavio je Bulić .
Pročitajte i ovo
Konzultant za korporativne financije Andrej Grubišić komentirao je situaciju u Uljaniku i hrvatskoj brodogradnji.
Je li brodogradnja, u ovom slučaju Uljanik, a ranije i druga brodogradilišta, ekonomsko ili političko pitanje?
Brodogradnja je zadnjih 30 godina političko pitanje. Sve stvari u brodogradnji su dovedene do razine, ne suludosti već apsurda. Ono što je tragično je da se taj apsurd Hrvatima pokušava prodavati kao kvazi nacionalni interes, a jedino što je svih ovih 30 godina bilo nacionalno je bilo prisilno kolektivno i nacionalno financiranje od strane poreznih obveznika, a sve koristi su bile ograničene za pojedince, odnosno za vrlo male interesne skupine.
Te interesne skupine se nerijetko danas prezentiraju kao žrtve. Daleko najveće žrtve su hrvatski porezni obveznici koji su do sada za brodogradnju izdvojili 35 milijardi kuna, a izdvojit će još nekoliko milijardi kuna, neovisno o stečaju. Za četveročlanu obitelj to je otpirlike 30.000 kuna i većina hrvatskih građana uopće nije niti svjesna ovih brojeva.
Svi osim hrvatskih poreznih obveznika su poslovali s hrvatskom brodogradnjom dobrovoljno. Radnici su dobrovoljno radili da bi imali plaću. Kooperanti i dobavljači su isporučivali proizvode i usluge, nerijetko po napuhanim cijenama, a usudio bih se reći da je vjerojatno bilo mita i korupcije. To je utjecalo na profitabilnost brodogradilišta. Kupci tih brodova su dobili brod po cijenama nižima od tržišta jer smo mi građani subvencionirali te brodove.
Svi suosjećamo s radnicima koji nemaju primanja, pljušte im razna obećanja, no je li njima itko rekao pravu istinu u lice - vaš sektor nema održive budućnosti!
Suosjećam i imam neograničenu količinu empatije prema tome što ti ljudi prolaze, no stvarna istina je da su oni samo jedni od onih koji snose posljedice toga svega, a zapravo je stvarni ekonomski teror izvršen nad hrvatskim poreznim obveznicima. Kako sada stvari stoje, Vlada ima spremnost i dalje ubacivati naše novce bez da nas je pitala želimo li mi to ili ne želimo.
Krši li država principe vlastitih zakona i tržišne ekonomije?
Apsolutno. Od države očekujem da nas tretira na isti način, a ovdje se zapravo biraju pobjednici i gubitnici.
Što mislite o ponudi i stavu gospodina Debeljaka? Traži li on previše?
Ponuda je s poslovnog aspekta sasvim legitimna. Ne smatram da čini nešto loše. No njegov interes nije nužno moj interes. Kao građanin se nadam da se njegova ponuda neće prihvatiti, jer ja kao porezni obveznik i svi porezni obveznici ne dobivam/ne dobivamo apsolutno ništa zauzvrat.
Više od 30 milijardi kuna je dosad poklonjeno brodogradnji na račun poreznih obveznika - rezultat je nula! Hoće li taj novac ikada biti vraćen, na bilo koji način, u proračun?
Ne, taj novac neće biti vraćen u proračun. To bi bila jedna velika utopija.
Mnogi poduzetnici prigovaraju da se njima nije pomagalo u trenucima krize. Uspjeli su se preoblikovati, a sada ih se tjera da i oni financiraju povlaštene gubitaše.
200.000 ljudi je u privatnom sektoru od 2009. do 2014. godine dobilo otkaz i nitko od njih nije imao priliku biti na televiziji. Neki od njih rade ono što nikada do tada nisu radili, a neki su u Irskoj. Tržišna ekonomija ih je prisilila da se snađu. Na žalost, tako će dobrim dijelom biti sa onima koji su radili u Uljaniku ili s Uljanikom.
Kakav rasplet očekujete?
Očekujem bankrot.
Dnevnik Nove TV gledajte svakog dana od 19:15, a više o najvažnijim vijestima čitajte na portalu DNEVNIK.hr.
Propustili ste Dnevnik? Pogledajte ga besplatno na novatv.hr
