Retorika i politika

Je li otvaranje komunističkih dosjea "lov na vještice"?

Piše Gabrijela Kišiček, 06. veljače 2017. @ 11:55

U hrvatskoj politici kada se nekoga želi diskreditirati dovoljno je da ga se etiketira ili kao ustašofila koji pridonosi „rastućoj fašizaciji Hrvatske“ ili kao jugonostalgičara i komunista.

Tko je bio čiji otac ili djed i dalje je recept za diskvalifikaciju sugovornika iz svake daljnje rasprave. Međutim, ako je netko pomislio da je takvim raspravama u 2017. došao kraj, prevario se. Ako je netko možda pomislio da postoje važnije teme i problemi s kojima se Hrvatska treba suočiti, prevario se. Jer otvaranje komunističkih dosjea u Državnom arhivu, a na inicijativu Mosta, svakako će toj temi osigurati još koju naslovnicu, još koju raspravu u Saboru, još koje prepucavanje putem medija. Dosjei se nisu ni otvorili, a rasprave su već započele. I to, opet, po starom hrvatskom običaju, ad hominem argumentima.

Milorad Pupovac je, naravno, protiv te ideje jer će "produbiti podjele u društvu". Ne argumentira točno kako (jer da podjele po tom pitanju već postoje, svima je jasno), ali dodaje kako mu "naročito smeta što ideja dolazi od Mosta, stranke koja je uporno tvrdila da se ne želi baviti ideologijom, nego gospodarskim boljitkom". Ako se netko ne slaže s idejom, bilo bi bolje poslušati argumente za tu ideju, razmisliti o njima, ponuditi protuargumente i pokazati svu "besmislenost vraćanja u prošlost".

Ipak, mnogo je lakše napadati onoga tko ideju plasira. Arsen Bauk, napiše "Dragi Božo" status na Facebooku u kojem sumnja u to hoće li HDZ njemu dopustiti diranje komunističkih spisa jer je tamo ipak pohranjeno "80 tisuća njihovih dosjea". Naravno, bilo bi zaista čudno kada članovi SDP-a o bilo kojoj temi ne bi napadali članove HDZ-a. A onda još u raspravu ubacili "slabu kariku" aktualne Vlade i postavili pitanje smjene ministra Barišića. I čelnik SDP-a Bernardić, poziva Petrova da radije razgovara o smjeni Barišića. Tom retoričkom taktikom, prilično očito "tjera vodu na svoj mlin" i izbjegava jasno reći podržava li ili ne inicijativu Mosta. I naravno, ako ne, obrazložiti zašto. Naime, taktika koju Bernardić koristi prilično je priprosta. Jer uvijek će biti neka tema o kojoj bi se moglo raspravljati umjesto predložene. Danas Barišić, idući mjesec HEP, onaj iza BDP, za tri mjeseca tko zna što.

Božo Petrov prilično je logično objasnio svoje motive i apsolutno je u pravu kada kaže: "Siguran sam da je građanima draže kad u prijenosu saborske sjednice slušaju argumentirane rasprave o zakonima i poticajne prijedloge amandmana umjesto zastupnika koji u 2017. godini spominju ustaše, partizane, Udbu i druge pojmove koje smo davno trebali prepustiti stručnjacima."

Međutim, ono što je zaboravio objasniti jest kako je siguran da će otvaranje arhiva pridonijeti tome da se te rasprave ne ponavljaju pa čak i ne eskaliraju u saborskim sjednicama. Misli li da će otvaranjem arhiva ta tema zauvijek preseliti iz javnog diskursa u institute povijesti? I da će se njome baviti povjesničari i znanstvenici, a ne zastupnici u Saboru? I da će samo tako političarima uzeti glavni adut iz rukava pa da će oni odjednom početi „argumentirano raspravljati“? Čime bi u rasprave tada ulazili Stazići, Culeji, Tepeši, Đakići i slični političari?

Je li otvaranje komunističkih dosjea "lov na vještice" kako kaže Bernardić, početak neke lustracije (o kojoj se stalno govori, a nitko zapravo ne zna što se pod time podrazumijeva), pitanje je za političke analitičare i stručnjake. Međutim, s retoričkog stajališta, teško da je to put kojim će se osigurati argumentirane rasprave o relevantnim temama. Sve dok postoje političari kojima je teško pripremiti se za raspravu, upoznati se s temom, prikupiti argumente, doznati relevantne činjenice i tek onda javno progovoriti. Mijenjati stav i ponašanje političara put je do idealnih saborskih rasprava o kojima mašta Božo Petrov.

Dr. sc. Gabrijela Kišiček radi na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje na diplomskom studiju fonetike predaje Govorničku argumentaciju, Povijest govorništva, Govorništvo za nastavnike i Neverbalnu komunikaciju. Suautorica je knjige "Retorika i društvo" te autorica niza znanstvenih i stručnih radova iz područja retorike. Predsjednica je Odjela za fonetiku HFD-a te članica međunarodnih udruženja retoričara.