Pontifikat pape Franje, kada se pita hrvatske vjernike, obilježila su ponajviše pitanja o kanonizaciji kardinala Alojzija Stepinca, međugorskom čudu te neispunjena želja mnogih o njegovu posjetu Hrvatskoj. Njegovu ostavštinu i utjecaj na hrvatsku Crkvu za DNEVNIK.hr komentirao je Ivica Maštruko, jedan od najistaknutijih hrvatskih diplomata te posljednji veleposlanik Jugoslavije pri Svetoj Stolici.
"Nema tu nikakvog specifičnog odnosa s Hrvatskom. Papa Franjo više je prihvaćen među pukom i vjernicima nego među hijerarhijom naše Crkve. Čelnici, dakle biskupi, članovi Hrvatske biskupske konferencije, s nekim zazorom gledaju na njegove upute, no ne javno. U praksi svega nekoliko članova HBK ponaša se sukladno porukama pape, a on pokušava voditi relativno bezuspješnu misiju koju sve vjerske pa i političke vođe nastoje proklamirati, a to je povratak korijenima i izvornim porukama, u ovom slučaju - kršćanstva", kaže Maštruko.
U Papinu pontifikatu osnovana je Mješovita komisija hrvatskih katoličkih i srpskih pravoslavnih stručnjaka za zajedničko razmatranje lika kardinala Alojzija Stepinca. Pod predsjedanjem oca Bernarda Ardure, predsjednika Papinskoga vijeća za povijesne znanosti, članovi Mješovite komisije okupili su se 12. i 13. srpnja 2017. u Domu Svete Marte u Vatikanu.
U zajedničkom priopćenju navedeno je da su se članovi Komisije složili da je njihov rad omogućio bolje razumijevanje povijesti u godinama između Prvoga svjetskog rata i 1960., godine smrti kardinala Stepinca. Moglo se također osvijetliti život i službu jednog uglednoga katoličkog pastira u osobito teškom povijesnom razdoblju. Došlo se do zaključka da su različiti događaji, nastupi, spisi, šutnja i stajališta još uvijek predmet različitih tumačenja. U slučaju kardinala Stepinca tumačenja koja su pretežito davali katolički Hrvati i pravoslavni Srbi ostaju i dalje različita, priopćeno je nakon rada Mješovite komisije.
Isto tako, na povratku s trodnevnog posjeta Bugarskoj i Sjevernoj Makedoniji 7. svibnja 2019., papa Franjo u zrakoplovu je razgovarao s novinarima te na pitanje o proglašenju Stepinca svetim kazao kako ga zanima istina.
"Povijesni slučaj je ovaj: kanonizacija Stepinca. On je bio krepostan čovjek, zato ga je Crkva proglasila blaženim. Vjernici mu se mogu moliti. Ali u jednom trenutku procesa došlo se do nerazjašnjenih točaka koje se tiču povijesti. I ja, koji moram potpisati kanonizaciju – to je, naime, moja zadaća – moleći, razmišljajući i tražeći savjet, uvidio sam da moram zamoliti za pomoć srpskog patrijarha Irineja, koji je veliki patrijarh. I Irinej mi je pomogao. Zajedno smo osnovali povijesnu komisiju: i njega i mene jedina stvar koja zanima je ne pogriješiti, zanima nas istina. Ne pogriješiti. Čemu služi jedna izjava o svetosti, ako nije jasna istina. Ne služi nikom. Znamo da je (Stepinac op.a.) dobar čovjek, da je blaženik, ali da se učini ovaj korak ja sam tražio pomoć Irineja da sve bude po istini. Izučava se. Najprije je osnovana komisija koja je dala svoje mišljenje. Ali sada se izučavaju druge točke. Dublje se proučavaju neke točke kako bi istina bila jasna. Ja se ne plašim istine. Ne plašim se. Samo se plašim suda Božjeg. Hvala", rekao je papa o Stepinčevoj kanonizaciji.
"Jasno je kako je papa morao voditi računa i o stavovima drugih Crkava kad je riječ o kanonizaciji. A i prema mojem mišljenju nema razloga da prihvati tu ideju da Stepinca proglasi svetim zbog njegove kontroverzne uloge u hrvatskom društvu za vrijeme NDH te mnogih spornih točaka. Pokušalo se s tom Mješovitom komisijom približiti stavove, no pokazalo se da su oni dosta suprotstavljeni. Također, na ideju su žestoko reagirali čelnici Srpske pravoslavne crkve, a s obzirom da je Franjo ekumenski papa on se zalagao za jedinstvo unutar kršćanstva, približavanje katolika i pravoslavaca, odnosno za ono što je uspješno činio s protestantima", naglasio je Maštruko.
Dikasterij za nauk vjere, uz blagoslov pape Franje, u rujnu 2024. dodijelio je Međugorju status "Nulla Osta" (Nihil Obstat) što znači da se dopuštaju i potiču crkvena hodočašća i pobožnosti u tom svetištu. Taj dokument ne govori o nadnaravnosti, ali priznaje obilne duhovne plodove vezane za župu-svetište Kraljice mira te daje uglavnom pozitivno mišljenje o porukama.
"Njegovi stavovi o Međugorju mogu se protumačiti kao praktično rješenje. Gdje su novci tu je i Crkva te nema odricanja od takvih prihoda i utjecaja, a teološki aspekt stavlja se po strani. Dakle, ide se na praktično i pragmatično rješenje. On nije činio ništa protiv Međugorja, ali isto tako niti za to da bude ukazanje prihvaćeno ili potvrđeno", rekao je Maštruko koji smatra da niti papa koji će doći nakon Franje neće mijenjati stavove Vatikana o kanonizaciji Stepinca i Međugorju.
"Ovisi kakav će biti osobni stav novog pape, no tu ne treba očekivati promjene. A to što je došlo do opće "stepinizacije" naše crkve bez neke potrebe i smisla jest činjenica. Ta će se politika u vezi Stepinca u našem crkvenom vrhu nastaviti neovisno tko će biti novi papa. Ništa posebno se neće dogoditi, dio biskupa koji je dosad bio na liniji papinih poruka nastavit će s takvim djelovanjem, a dio koji je na neki način u praksi bio skeptičan prema njegovim postupcima i stavovima ostat će takav i dalje. Papa je u svom mandatu više utjecao na naše vjernike nego na samu Crkvu. I to ponekim izborom nekog biskupa, a atmosfera u HBK je takva da se ne može kazati da je većinom riječ o papinim kadrovima", dodaje.
Unatoč željama hrvatskih vjernika da papa Franjo pohodi Hrvatsku, on je ipak za posjet odabrao druge lokacije poput onih u susjedstvu.
"Tu nema ničeg posebnog, dakle ne stoje teze da nije došao jer nije bio sklon Hrvatskoj. On je prema svim katolicima imao jednake simpatije. A za posjete je izabrao one destinacije koje su zahtijevale njegov dolazak. Dolazak kod nas bio bi više radi manifestacije, odnosno u smislu idem uvjeravati i hvaliti onoga kojem to nije potrebno", tvrdi Mašturko koji je iznio i stav od kuda bi mogao biti nasljednik pape Franje.
"Po mom mišljenju Afrika i Azija još nisu u igri za novog papu pa niti Amerika. Latinska Amerika je svoj izbor sada imala, imali smo i Poljaka te Nijemca. Mislim da će se izbor suziti na Francusku, što je uvijek problematično s obzirom na povijest njihovih odnosa i papinstva, zatim Španjolsku koja ima dobrih kandidata, ali to govorno područje bilo je sada pokriveno papom Bergoglijom. Stoga pretpostavljam kako je moguć povratak izvornim korijenima na talijanskom govornom području i da bi sljedeći papa, nakon dugo vremena, mogao biti iz Italije", zaključuje bivši veleposlanik.
