Nakon stravičnog zločina u blizini Varaždina nameće se pitanje jesu li roditelji pronađenih beba članovi vjerske sekte. Psihoterapeut koji je iskusan na tom području je za Dnevnik Nove TV ispričao više o sektama i njihovom funkcioniranju.
Podijelite
Stravičan zločin je otkriven na imanju u Ljublju Kalničkom u blizini Varaždina u općini Ljubešćica, gdje je policija kraj obiteljske kuće pronašla tijela dviju beba.
U sklopu istraga će biti rasvijetljeno jesu li roditelji zakopanih beba, koji su se otuđili od civilizacije i živjeli u izolaciji, bili članovi vjerske sekte.
Kako netko uopće uđe u sektu i kako one funkcioniraju? Upravo je o tome reporter Dnevnika Nove TV Božidar Lončar razgovarao s psihoterapeutom Nebojšom Buđanovcem koji se dugi niz godina bavio pomaganjem njihovim bivšim članovima.
Koliko vjerskih sljedbi ima u Hrvatskoj? Koliko imaju članova?
Pa ovako, točan broj se ne zna. Ali se govori o broju oko 500 do 800 tih zajednica, od kojih je nekoliko desetaka registriranih, a ostalo su neregistrirane. Broj članova se mjeri u tisućama", rekao je Buđanovac.
Kako se dolazi do novih članova?
Pa najčešće ih vrbuju. Vrbuju ih preko društvenih mreža, osobnih poznanstava, članova obitelji i tako dalje, ali ciljaju na labilne osobe. Osobe koje su na neki način slabe, u nekom lošem trenutku života, psihički nestabilne i na bilo koji način ranjive. To su im ciljne skupine.
Od čega oni žive ako ne rade?
Pa pripadnici sekti ustvari često rade, ali svoje zarade su dužni davati vođi sekte ili cjelokupnoj organizaciji najčešće. Dakle, oni su ustvari i iskorištavani svojevoljno. Budući da Hrvatska nema definiranu regulativu po pitanju toga koje sekte su opasne, koje sekte uskraćuju ljudska prava i slično, za razliku od većine zemalja zapadne Europe koje to imaju, kod nas se postavlja pitanje - tko ustvari kontrolira što sekte rade? I kakva pravila nameću svojim članovima? Prije svega, ne samo odraslima nego i djeci svojih članova. Evo, iz ovog strahovito tragičnog slučaja zbog kojeg je, mislim, cijela Hrvatska u šoku, mi zapravo vidimo da su najveća žrtva djeca.
Što ako članovi požele izaći?
Pa u većini sekti je to dosta teško. Ima nekih koje lako puštaju svoje članove, međutim mnoge rade probleme. Drugi članovi ih nastoje obeshrabriti u tome, a često dolazi i čak do pravnih situacija gdje, recimo, tuže članove zbog razno - raznih stvari i ustvari nastoje otežati život. To je izuzetno velik problem.
Što ako članovi obitelji, rodbina, partneri, primijete da članovi obitelji postaju usamljeni, distanciraju se i žele potražiti pomoć, kome se javiti, kome se obratiti?
U svakom slučaju profesionalcima. Ljudima koji se bave mentalnim zdravljem, ljudima koji su za to educirani, obrazovani. Dakle, psiholozi, psihijatri i psihoterapeuti, a ukoliko primijete da neki članovi obitelji teže prema sekti sigurno treba razgovarati s njima. Osobito ako se radi o ljudima koji imaju djecu jer dječja prava u takvim sektama su često jako ugrožena.