Tri žene iz ove priče pokazuju da slijediti svoje snove postaje jedini mogući put samoostvarenja

Vesna Trnokop se u naftnoj kompaniji zaposlila u vrijeme velikih investicija, ali i malenoga broja zaposlenih sa znanjem jezika. Ubrzo je vodila nabavu za cijelu korporaciju sa 17 tisuća zaposlenih. Novi je izazov stigao iz druge javne tvrtke gdje je zasjela na čelnu poziciju. ''To je bilo poslijeratno razdoblje, tako da moram reći da mi je to pružilo veliko zadovoljstvo da opet kao mlada žena u to vrijeme budem direktorica javnog poduzeća. Bilo nas je jako malo žena, mislim da sam bila jedina u to vrijeme'', priča Vesna Trnokop, vlasnica konzultantske tvrtke.

Pročitajte i ovo MUKE PO RADNICIMA Ugostitelji na kontinentu svake godine na istim mukama: "Moji radnici dobili bi i 10 i 15 posto veću plaću..." INFORMER DONOSI Imate li 150.000 kuna na računu? To je prosjek financijskog bogatstva Hrvata, a nije ni pribrojeno - ono najvrjednije

Kako su čelna mjesta u javnim poduzećima često predmet političke trgovine, a u njoj nije htjela sudjelovati, karijeru je nastavila u HGK, a potom i u međunarodnoj konzultantskoj kući. Prije dvije godine pokrenula je vlastiti posao. ''Rekla bih da je vrlo teško biti privatni poduzetnik. Koliko god sam, dok sam na bila na mjestu potpredsjednice HGK-a, uvijek slušala probleme gospodarstvenika i pokušala sam koliko god mogu empatije i svoje angažiranosti pomoći tim ljudima, mislim da ipak dok ne probate samostalno ne vidite s kojim problemima se susreću.

Naoružana samo vlastitim entuzijazmom

Sličan put, ali u posve drugoj branši, slijedila je i Ana Ivančić, dugo godina prepoznatljivo ime HBOR-a. Iz razvojne se banke uključila u mirovinsku reformu i stala na čelo mirovinskoga fonda, potom i na čelo jednoga osiguravatelja. ''Zapravo se pitate u jednom trenutku, evo ja sad imam punih 50 navršenih godina, što sada? Što još želim raditi ostatak svog profesionalnog života? I dođete tako, uz jedan splet okolnosti, ako sad ne krenete u nešto dramatično drugačije, da najvjerojatnije niti nećete ništa promijeniti'', kaže Ana Ivančić, vlasnica trgovine skandinavskim modnim brendovima.

Ivančić je tako krenula u dramatično drukčije vode, one modne. Pronašla je skandinavsku nišu u ponudi i naoružana samo vlastitim entuzijazmom odletjela na svoj prvi fashion week u Kopenhagen. ''Sama ideja da se to pretvori u posao je nešto što je trebalo sazrijevati neko vrijeme. Prvo je to bilo kao neka polu šala, da bi me moja okolina podržala u tome i kad se oslobodio ovaj prostor, koji je preko puta vinoteke mog supruga, i on mi je samo rekao: 'Oslobodio se, izlaze bicikli van', još uvijek misleći kako se ja na pola šalim. Ja sam rekla: 'Da, uzimamo to'. I kad je to krenulo, kad smo potpisali ugovor o najmu za taj prostor, tu više nije bilo povratka'', ispričala je Ivančić.

Žene iz korporacija prešle u privatne vode (Foto: Informer) - 3 Foto: Informer

Povratka nije bilo ni za Mihaelu Brijak koja je danas prvo ime trenda sirovih slastica. ''Radila sam u administraciji, računovodstvu, financijama. Nakon što sam dobila posao u multinacionalnoj farmaceutskoj kompaniji, gdje sam dobila dobar posao, bila sam asistent direktoru za cijelu bivšu Jugu i šire, odgovorna za puno poslova. Velika odgovornost i organizacija raznih mitinga, putovanja, odgovornost za vizualni identitet, za svaki dokument koji ide van firme, ali u jednom trenutku je došlo do zasićenja'', kazala je Mihaela Brijak, vlasnica brenda sirovih slastica.

Kako je još u vrijeme dok je bila zaposlena eksperimentirala sa sirovom hranom, ulazak u privatne vode bio je prirodni tijek stvari. ''Evo sad nakon četiri godine radim s trgovačkim lancima, tri-četiri veća. Veća je potražnja tako da ću se morati širiti. Ove godine ću krenuti zapošljavati i malo veći kapacitet proširiti s većim strojevima'', otkrila je Brijak.

Uložile sve u svoje karijere

Kako je s certificiranjem sirove hrane probijala barijere morala je i državnu administraciju poučavati, odnosno kako dobiti potvrdu da je provela Hasap, sustav osiguranja zdravstveno ispravne hrane. I ni trenutka nije požalila. ''Radiš nešto što voliš, nešto što te ispunjava, nešto u čemu uživa. To je nešto što se ne može opisati. Ja radim stvarno puno, i dan i noć. I uvijek je mozak tu, moram još platiti ovaj račun, moram naručiti ovu robu, jesam li za sutra pripremila sve za dostavu, koliko je torti na stanju, ali čini me to sretnom'', priča Mihaela Brijak.

Isto vrijedi i za druge dvije dame. Korporacijama i karijeri dale su i uzele sve što su mogle. ''Mene su svi segmenti mog posla jako veselili, no nakon nekog vremena ne vidite više nove izazove i, barem je to u mojem slučaju uvijek bilo i zbog toga sam mijenjala pozicije i trgovačka društva za koja sam radila, zato što tražite izazov u stvaranju nečeg novog. Osjetila sam da u financijskom sektoru nekih novih izazova teško može biti i ovo je sad nešto što je toliko dramatično drukčije da definitivno predstavlja novi izazov'', kaže Ana Ivančić.

S tim se slaže i Vesna Trnokop. ''Mislim da su mi svi ti poslovi prije svega pružili jako puno zadovoljstva i ako me pitati da li mi to povremeno fali, fali mi u svakom slučaju, ali kako čovjek dolazi u određene godine mislim da sazrijeva u smislu toga što je dobro za mene sada'', smatra Vesna.