Građani Donjeg Miholjca najavili su prosvjed, a tada se u krugu bioplinare počeo zaoravati samljeveni otpad.
Pročitajte i ovo
U bioplinaru u Donji Miholjac dovoženje zagrebačkog biootpada počelo je u prosincu. No taj zagrebački bio otpad je više otpad nego "bio" svjedoči nam osoba koja je tamo provela 2 mjeseca.
"Ima i plastike ima i metala ima i vrećica znači plastičnih, ima svega, ima hrane, mesa, mrtvih životinja, ima sve najgore", kazao je sugovornik reporterki Provjerenog Emi Branici.
Takav onečišćen ne može u bioplinsko postrojenje, već se treba pročistiti, pa su se zato u dvorištu bioplinare stvarala brda i brda smeća.
"Mi smo se gušili od smrada tamo. Nismo imali ni maske, kada stavimo masku to smrdi još više jer sve uđe ispod maske. Ni masku, imali smo samo rukavice koje su skroz pucale, bile pokidane", rekao je anonimni sugovornik i dodao: "Krvarilo nas je preko desetak, curila nam je krv iz nosa i češali smo se po tijelu imali smo nekakve okrugle suhe ranice i ostali su ožiljci".
To je trajalo preko mjesec dana.
Kako je smrdjelo zaposlenicima, tako je i građanima. Došli su do ruba i organizirali prosvjed. Život im je od prosinca postao nemoguć, a porast temperature im samo izaziva muku.
"Borimo se da se ovo zatvori i makne iz našeg grada"
"Prije nekoliko dana je toliko strašno zaudaralo da se nije moglo biti vani, da se nije moglo otvoriti prozor", kaže Andrea Ham Tintor, dipl.ing. ekologije, mag.molekularne i stanične biljne biologije.
"Ono je nešto od čega vam se okrene želudac, boli vas glava, govori Lovorka Muminović.
"Naravno da sam opterećena. Imam dvoje djece i psa, živim u Donjem Miholjcu i smrad je strašan. I borimo se da se ovo jednostavno zatvori i makne iz našeg grada", ističe prosvjednica Jelena Rodić.
Ne suši se rublje vani, ne mogu sjediti u dvorištu, ne mogu upaliti ni klime. Pravo na zrak je nestalo, govore nam, taj dan kada je zagrebački biootpad kamionima počeo stizati u njihov grad. 250 metara od prvih kuća.
"Da ste vi tu došli, prije dva tri tjedna i živjeli s nama tri dana, ja ne znam da li bi uspjeli sa mnom na terasi popiti kavu", kaže Olga Fey iz Donjeg Miholjca.
Bioplinarama istog vlasnika bavili smo nekoliko puta. Prvi put u Gregurovcu tvrdili su nam kako je nemoguće vidjeti hrpe smeća ispred bioplinare. Tvrdili su kako je to biootpad, a vidimo da nije. I nisu imali dozvolu kojom bi ga mogli zbrinjavati takvog onečišćenog pa su dobili zabranu inspekcije. Ugovor s Holdingom je raskinut.
"Nema snimanja. Smijete biti ispred upravne zgrade, nemam dopuštenje da budete vi tu", rekao je radnik ekipi Provjerenog.
Drugi put, njime smo se bavili u ožujku. Tada je u igri bio novi ugovor s Holdingom, biootpad je trebao ići u Orehovec, isto u Koprivničko- križevačku županiju, za koji se zna da je onečišćen. Međutim i tamo im je inspekcija to zabranila jer nemaju dozvolu koju trebaju. Pa smo pratili kamion da vidimo gdje će završiti. I završio je u Donjem Miholjcu.
Tada građani Donjeg Miholjca nisu još znali što se točno događa.
"Već je to u studenom počelo. Mi smo hodali okolo izbezumljeni - što to smrdi? Što to smrdi?", govori Olga Fey.
Vozili su ga protuzakonito gotovo mjesec dana. Jer Holding nije imao ugovor s bioplinarom u Donjem Miholjcu.
"Nakon što je inspektorica u svom zapisniku 15.12. navela da oni odvoze kompletno otpad zagrebački u Donji Miholjac, oni su vidjeli da će to biti u zapisniku, da će to praktički biti javna tajna, žele legalizirati taj svoj posao i 18.12. traže, upućuju zahtjev na Zagrebački holding za uvođenje podizvođača", kazao je Franjo Hoić za Provjereno 11. ožujka ove godine.
Potpisuju aneks ugovora kojim su bioplinaru u Donjem Miholjcu uveli kao podizvođača. Posao je postao tek prividno legalan. Prividno jer u tom trenutku opet nemaju potrebnu dozvolu kako bi mogli zbrinjavati takav otpad jednako kao što to nisu imali ni u drugim svojim bioplinarama. No to ih nije spriječilo da rade.
Naš sugovornik kazao nam je kako dnevno dođe po osam kamiona. To je više nego što je dozvoljeno, a sadržaj je uvijek isti.
Govori nam to osoba koja je u tom pogonu radila. Prvo su, govori, ručno otvarali vrećice, a potom su im došli strojevi koji su mljeli pa bi oni ručno skupljali nečistoće. Jer ono što je očišćeno izgleda kao i da nije.
"To ide jako brzo. Na traci ne bude puno osoba, dvije do četiri i to četiri osobe ne stignu napravit sve jer kamioni dolaze stalno, a malo ruku ima koje to stignu napraviti", kaže bivši radnik.
Kako bi mogli to ručno i strojno razdvajati odnosno čistiti biootpad od nečistoća trebali su imati dozvolu koja se naziva R12, ali je nisu imali. S obzirom na to da se smrad širio gradom i građani poludjeli, gradonačelnik je pozvao inspekciju.
"Mi smo dakle inspekciji poslali dopis, zahtjev za nadzor u energani da se vidi što je problem. Unutra se ne može, privatan je posjed, ne znaš ti što zaudara", kaže Goran Aladić, gradonačenik Donjeg Miholjca.
Inspekcija kaže da je sve u redu
Smeće se nakupljalo. Imaju dozvolu R3 što znači da čisti biootpad moraju odmah ubaciti u postrojenje. Da je tako, ne bi smrdilo, ne bi se nakupljao.
"Inspekcija je bila, rekla je sve je u redu", dodaje Aladić.
Tada smo pisali inspekciji kako je moguće da je sve u redu? Ako su sve tri bioplinare radile s istim otpadom na isti način. Dvije dobiju zabranu, a u trećoj je sve u redu?!
"Rješenjem o izmjeni dozvole, kojeg je sastavni dio Elaborat gospodarenja otpadom, tvrtki se dozvoljava na lokaciji u Donjem Miholjcu, uz obavljanje djelatnosti oporabe neopasnog otpada na bioplinskom postrojenju postupkom R3 i sakupljanje neopasnog otpada postupkom S koje uključuje prikupljanje i prihvat neopasnog otpada i dozvoljava strojno i ručno razdvajanje zaprimljenog onečišćenog otpada", odgovorili su iz Državnog inspektorata.
Postupak S definiran je kao sakupljanje otpada, u zakonu stoji samo kako se može razvrstavati kako bi se dalje oporabljao. No to bi bilo uredu da razvrstava primjerice plastika i tetrapak, a ne nešto što se ne da razdvojiti pa se gomila jer ne može u proizvodni proces i tako širi nesnosan smrad truleži. Također u zakonu stoji i kako se otpad ne može sakupljati ako uznemirava stanovništvo i ako postoji rizik onečišćenja primjerice zraka.
"Dođe osoba koja je dobra sa šefom, u pogon ni ne ulazi"
"Pa dolazi iz inspekcije ženska osoba s kojom su svi u firmi dobri, znači šef, svi koji su uglavnom dobri sa njom. Ona dođe ona ni ne uđe u pogon nego bude u uredu", opisuje bivši radnik.
Podloga kako bi dobili tu dozvolu je elaborat, u kojem stoji kako nema mogućnosti širenja smrada jer se radi o biootpadu koji se odmah razdvaja i ide u proizvodni proces, pa su tako izgleda doveli u zabludu nadležni ured koji im je dozvolu izdao jer smrada, svjedoče stanovnici itekako ima, kao i brda otpada.
Građani su uznemireni
"Onda smo mi ponovno pisali da ćemo izmjeriti kakvoću zraka 250 metara od bioenegrane, da vidimo kakav je zrak. Činjenica je da je po starom zakonu bilo dostatno desetak dana mjerenja, no međutim sad je to minimalno osam tjedana, ali nismo htjeli čekati i napravili smo mjerenja koja su pokazala da je sumporovodika bilo previše u određenim satima mjerenja", kaže gradonačelnik Aladić.
Taj podatak uznemirio je građane.
"Malo smo počeli biti stručni oko tih ekoloških tema. Jer samo molim građane da guglaju šta je to sumporovodik. To je čisti otrov!", ističe Olga Fey.
"Osjetite li vi sad sumporovodik? Sad se sumporovodik točno osjeti, taj zapuh te kiseline, e pa to je to", objašnjavala je Andrea Ham Tintor.
No nitko od nadležnih nije mjerenje uzeo za ozbiljno jer se nije mjerilo 8 tjedana. U međuvremenu bioplinara u Donjem Miholjcu traži dopunu dozvole za gospodarenje otpadom. Traže upravo dozvolu R12.
"Na koju smo mi isto imali primjedbu, to jest, elaborat i u roku smo dali sve svoje primjedbe, bilo ih je pet, šest ne znam ... točaka smo napali, međutim dolazi njihov odgovor da je to sve u redu, i da nemamo mi tu što pričati", dodaje gradonačelnik.
Bioplinara je dobila traženu dozvolu. Grad se žalio da je dozvola u suprotnosti s prostornim planom, što ne smije biti, i da je područje industrijske zone u vodozaštitnom području. Uzalud.
"Oni se nalaze van te linije. Graniče s njom zapravo. Ali su vrlo blizu", kaže gradonačelnik.
I ekipa Provjerenog je pisala Upravnom odjelu županije, odgovor nije dobila. Bioenergana tamo postoji od 2016. godine. Izgrađena da radi na kukuruznu i pšeničnu silažu i stajski gnoj. Tako je i radila sve do ove zime.
"Kad Slavonci izađu na ulicu znate da je voda došla do grla"
"Pola Miholjca nije znalo ima bioenerganu, da smo krenuli u neki zeleni pokret da ekologija, ok, čisto, idemo stvoriti gorivo iz ničega. To nitko nije ni znao. Ali kad je počelo smrdjeti, gristi, onda su se ljudi počeli raspitivati", kaže prosvjednik Alen Komljenović.
I sada im je prekipjelo.
"Ljudi Slavonci kad izađu na cestu ili prosvjed, onda to znači da je stvarno dosta jer smo takvog mentalnog sklopa. Za nas baš ne čujete dok voda ne dođe do grla", ističe prosvjednica Lovorka Muminović.
Osnovali su Facebook grupu kako bi organizirali prosvjed, tada su, govore nam, počeli primjećivati da se samljeveni otpad baca po polju u krugu bioplinare.
"Zaoravali su i bacili su digestat odozgora. Natrpali su tlo digestatom u krugu njihove tvornice", tvrdi organizator prosvjeda Boris Tomić.
Govore nam, da se to odvijalo dan i noć.
"U tri smjene. U tri ujutro ih se moglo vidjeli di su zakopavali i zaoravali i od onda više smrada nema", rekao je Komljenović.
I sada se vide komadići plastike i svakakvih materijala po polju. I dok je ekipa Provjerenog snimala, snimao je i djelatnik bioplinare njih. I pozvao policiju koja je sve samo promatrala.
"Nadam se da ćemo nekako nešto s time napraviti jer vjerujte mi to nije život, oni nas stvarno truju", kaže Olga Fey.
Jedna bio ekološka priča da se iz silaže i gnoja proizvodi struja, postala je sasvim nešto drugo. I građani i gradonačelnik se osjećaju prevarenima i izigranima od nadležnih institucija.
"Ljudi misle da zakon služe da ga zaobilaze, a ne da ga poštuju. I uopće ne vide interes ni djece ni šire zajednice", smatra Andrea Ham Tintor.
Zagrebački biootpad im više ne dolazi jer je ugovor s Holdingom raskinut. Ni Holding ni bioplinara nisu nam odgovorili kada se to dogodilo. Bioplinara nam je poslala dopis u kojem nisu odgovorili na ni jedno pitanje, jedino su naveli kako rade sve po zakonu.
Pisali smo i nadležnom ministarstvu održivog razvoja jer u bioplinarama su prije gradnje određeni kapaciteti silaže i gnoja, a u dozvolama koje su dobile piše daleko više tona otpada. Dakle kao da u bocu od 2 litre pokušavate staviti 6. Zato su prijavljeni, a ministarstvo nam nije odgovorilo hoće li im ukinuti dozvole za gospodarenje otpadom ili ne.
Emisiju gledajte četvrtkom navečer na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno
Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr
