Reporterka Dnevnika Nove TV Barbara Štrbac razgovarala je s Ivanom Šimonovićem, članom Odbora za ljudska prava UN-a.
Ruski napad na Sumi, civilni cilj, mnoštvo civilnih žrtava, prije 10 dana također, u rodnom gradu Zelenskog ubijeno je 20 ljudi, a više od 60 je ranjenih. Šimonović je komentirao eskalaciju napada na civilne ciljeve u Ukrajini.
"Ako se prisjetimo i mi smo sami doživjeli nešto slično u vrijeme Domovinskog rata tijekom pregovora, neposredno prije pregovora i za vrijeme pregovora broj žrtava je rastao. To je pritisak da se pokaže, ako se pregovori uspješno ne završe moglo bi biti i gore, pogotovo da se prihvate neki uvjeti koji se inače ne bi prihvatili".
Na pitanje daju li pregovori Donalda Trumpa o miru u Ukrajini ikakav rezultat, odgovara:
"Za sada naznaka da se razgovara ima. Ali što se tiče učinaka, rezultati su slabi, no ostanimo optimisti", poručuje.
Na konstataciju da se stječe dojam da je Trump naklonjeniji Putinu, odgovara: "Na žalost, taj dojam nije samo naš dojam. Dijelimo ga unutar EU-a i to je nešto čega se pribojavamo, a to je da se riješenje za sukob traži pritiskom na Ukrajinu. Naravno, da u svakom prekidu sukoba treba tražiti koncesiju od obiju strana, ali ovo nije ratni sukob koji je proizvod sukoba dviju strana, već se radi o teritorijalnoj povredi integriteta i tu naravno malo principijelnosti mora i dalje biti prisutno s obzirom na taj pritisak da se pronađu pragmatična rješenja da se zaustavi sukob".
Međunarodne institucije se trenutačno čine potpuno nemoćnima. I sam Šimonović je svojedobno izjavio da je UN možda potrebniji no ikad, ali i slabiji no ikad.
"Na žalost, to jest točno. To se prvenstveno odnosi na Vijeće sigurnosti gdje je podjela između stalnih članica tolika gdje je vrlo mali broj pitanja gdje se može naći zajedničko i odlučno djelovanje.
No postoje načini da se zaobiđe to djelovanje Vijeća, barem u određenoj mjeri kroz djelovanje Opće skupštine UN-a. Nešto što sam i sam zagovarao, da svaki put kad Vijeće donese veto da se o tom pitanju raspravlja u Općoj skupštini pa i donosi po potrebi rezolucija Opće skupštine. Naravno, te rezolucije nisu pravno obvezujuće, niti postoji mogućnost uporabe sile da se one realiziraju, ali predstavljaju određeni politički pritisak.
Drugi kanal djelovanja je Međunarodni sud pravde. Mi imamo sve više slučajeva pred sudom koji se bave slučajevima koji su vezani uz pitanje ljudskih prava, uz klimu, a ne samo tradicionalna pitanja poput granica kojima se bavio Međunarodni sud pravde. Traže se bočni kanali kada glavni kanal Vijeće sigurnosti ne radi svoj posao, što možemo pripisati prvenstveno stalnim članicama".
Vidimo ono što se svakako doima kao kršenje ljudskih prava i kada se tiče naših državljana. Vidjeli smo kako je 17 Hrvata koji godinama žive u Srbiji dobilo izgon iz te zemlje - kažu vlasti sigurnosna su prijetnja. Neki samo zbog objave na društvenim mrežama.
"Mislim da su ti Hrvati tragične kolateralne žrtve. Očito je da režim traži podobnog vanjskog neprijatelja, ne bi li mobilizirao podršku, a tko je podobniji vanjski neprijatelj nego susjedna država s kojom si do relativno nedavno ratovao.
Po mom dojmu, generacije koje su bile uključene u ove prosvjede ne zavaravaju se i ne može ih se obmanuti takvom propagandom", komentira.
Šimonović je ogovorio i na pitanje kome se ti ljudi još mogu obratiti ako institucije ne odgovore u njihovu korist.
"Ja vjerujem da ćemo imati slučajeve i pred Europskim sudom za ljudska prava a i UN-ovim Odborom za ljudska prava, ali to sve traje, jer pravilo je da se iscrpe sve mogućnosti na domaćim sudovima, a to na žalost traje", rekao je.
