O izazovima

IZVJEŠĆE EK Očekuje se da će Hrvatska u sljedeće dvije godine rasti iznad svojeg potencijala

Piše B.V., 26. veljače 2016. @ 16:32

Hrvatska gospodarski raste i u 2015. je napokon izašla iz šestogodišnje recesije, no Europska komisija utvrdila je u najnovijem izvješću da je Hrvatskoj potrebno dodatno detaljno preispitivanje.

U Izvješću za Hrvatsku njezino se gospodarstvo ocjenjuje u kontekstu Godišnjeg pregleda rasta, koji je Europska komisija objavila 26. studenoga 2015. U tom se dokumentu preporučuju tri prioriteta za ekonomsku i socijalnu politiku EU-a u 2016.: ponovno pokretanje ulaganja, provedba strukturnih reformi radi modernizacije gospodarstava država članica te odgovorna fiskalna politika.

Istovremeno je Komisija objavila i Izvješće o mehanizmu upozoravanja kojim je započet peti godišnji ciklus postupka zbog makroekonomskih neravnoteža. U Izvješću o mehanizmu upozoravanja utvrđeno je da je za Hrvatsku potrebno dodatno detaljno preispitivanje.

Hrvatska je u 2015. napokon izašla iz šestogodišnje recesije, stoji u Izvješću EK. Trajan rast zabilježen u godinama prije krize, temeljio se na neodrživim pokretačima. Potrošnja potaknuta kreditima i procvat ulaganja uzrokovali su akumulaciju znatnih domaćih i vanjskih obveza, uglavnom u stranoj valuti, a u javnim financijama provodila se pretežno prociklička politika.

Što je potaklo rast?

Hrvatska je stoga u krizu ušla s manjkom manevarskog prostora te se prilagodba oslanjala uglavnom na unutarnju devalvaciju. Ograničena izvozna osnovica Hrvatske te istodobno gospodarsko usporavanje njezinih glavnih trgovinskih partnera smanjila je koristi od povećane konkurentnosti. Realni BDP se od 2008. do 2014. smanjio za više od 12 %, a nezaposlenost se naglo povećala s manje od 9 % na više od 17 %.

Stanje se počelo popravljati krajem 2014. te je tijekom 2015. rast realnog BDP-a nadmašio očekivanja. Trenutačna su očekivanja da se gospodarska aktivnost u 2015. povećala za 1,8 %. Vanjski je sektor imao dobre rezultate i Hrvatska je vratila dio izgubljenih tržišnih udjela. Rast je, međutim, bio potaknut uglavnom oporavkom potrošnje i donekle ulaganja.

U sljedećih nekoliko godina očekuje se jačanje oporavka, no rizici su i dalje prisutni. Predviđa se da će do 2017. rast BDP-a doseći 2,1 %, a nezaposlenost se smanjiti ispod 14 %, dok bi se suficit tekućeg računa trebao stabilizirati na približno 3 % BDP-a.

Očekuje se da će vanjski sektor i dalje pridonositi ovim pozitivnim rezultatima, no glavni pokretač rasta bit će unutarnja potražnja. Osobito bi ulaganja trebala početi snažnije rasti, zahvaljujući pojačanoj apsorpciji sredstava iz strukturnih i investicijskih fondova EU-a. Ipak, predviđa se da će rast i dalje biti slab za rastuće gospodarstvo te da će biti potrebno nekoliko godina da se proizvodnja vrati na razine prije krize.

Dugoročni izazov je povećanje niskog potencijalnog rasta

U uvjetima niske inflacije, visoki javni i privatni dug, koji su u 2014. zajedno činili više od 200 % BDP-a, i dalje će ograničavati javna i privatna ulaganja te potrošnju kućanstava. U ovim predviđanjima rasta nisu uračunate potrebe fiskalne konsolidacije te se predviđa da će (uz pretpostavku nepromijenjene politike) državni deficit u 2016. i 2017. i dalje biti iznad 3 %. Izgledi mogu biti i manje pozitivni u kontekstu povećane volatilnosti financijskih tržišta i usporavanja svjetske trgovine.

Pred Hrvatskom je dugoročno izazov povećanja niskog potencijalnog rasta. S obzirom na intenzitet i trajanje recesije, trenutačno se očekuje da će Hrvatska u sljedeće dvije godine rasti iznad svojeg potencijala. Međutim, očekuje se da će se s vremenom gospodarstvo vratiti na svoj dugoročni potencijalni rast, koji prema trenutačnim procjenama iznosi manje od 1 %. Ta niska stopa otežava proces konvergencije i usporava ritam uklanjanja makroekonomskih neravnoteža. Za povećanje potencijalnog rasta potrebna su trajna ulaganja i temeljite strukturne reforme tržišta rada i posebno tržišta proizvoda u cilju poticanja potpune iskorištenosti radne snage, uz istodobno osiguravanje snažnijeg rasta produktivnosti.

Približavanje parlamentarnih izbora znatno se odrazilo na kašnjenje provedbe programa reformi, što je rezultiralo ograničenim napretkom u rješavanju problema iz preporuka za Hrvatsku za 2015. Tijekom protekle godine Hrvatska je provela određene reforme za smanjivanje administrativnog opterećenja poduzeća i ukidanje neporeznih davanja.

Očekivanja i nedostaci

Očekuje se da će se novim i revidiranim zakonodavstvom u području osobnog stečaja i stečaja trgovačkih društava ubrzati postupak razduživanja i pomoći rješavanju loših kredita. Nadalje, nedavne mjere za potporu zapošljavanju mladih počele su pokazivati rezultate.

S druge strane, napredak u više područja nedostatan je. Mjere politike namijenjene poticanju određenih kategorija radnika na dulji ostanak na tržištu rada stavljene su na čekanje. Ograničeni napredak zabilježen je i u području fiskalnog upravljanja, uključujući reformu javne uprave i donošenje strategije upravljanja javnim dugom. Provode se neke od mjera štednje utvrđene u reviziji rashoda, prije svega u zdravstvu i racionalizaciji državnih agencija, no provedba je spora.

U nekoliko područja nakon pripremnog rada nisu uslijedile konkretne mjere. To uključuje reformu okvira za određivanje plaća u javnom sektoru i poduzećima u državnom vlasništvu te reformu sustava socijalne zaštite. Postupak za odabir članova odbora u poduzećima u državnom vlasništvu postao je transparentniji. Međutim, druge su mjere u području sektora javnih poduzeća stavljene na čekanje zbog približavanja izbora.

Unatoč nekim poboljšanjima, dugotrajni sudski postupci, znatna količina neriješenih predmeta i još uvijek ograničena upotreba informacijske i komunikacijske tehnologije i dalje ometaju učinkovitost i kvalitetu pravosudnog sustava.

Hrvatska ima dobre rezultate, no potrebni su dodatni napori

U okviru strategije Europa 2020. Hrvatska ima dobre rezultate u odnosu na neke nacionalne ciljeve, dok su za druge potrebni dodatni napori. Hrvatska ima dobre rezultate u pogledu stope zaposlenosti, smanjenja emisija stakleničkih plinova, obnovljive energije osim prometa, ranog napuštanja školovanja, završavanja visokog obrazovanja te smanjenja siromaštva i socijalne isključenosti, no potrebni su dodatni napori u području ulaganja u istraživanje i razvoj, obnovljive energije u prometu te energetske učinkovitosti.

Glavni su zaključci detaljnog preispitivanja sadržanog u ovom Izvješću za Hrvatsku te povezani izazovi politika sljedeći:

1. Visoki javni dug, koji i dalje raste, znatno opterećuje gospodarstvo i izvor je ranjivosti. Dug opće države više se nego udvostručio tijekom razdoblja recesije od 2008. do 2014., povećavši se sa 38,9 % BDP-a na 85,1 % BDP-a. Na povećanje su uglavnom utjecali visoki deficiti i troškovi koje su uzrokovala poduzeća u državnom vlasništvu. Visoki udio duga opterećuje gospodarstvo jer se povećanim troškovima njegova servisiranja ograničava mogućnost fiskalne politike da odgovori na cikličke padove gospodarske aktivnosti.

Nadalje, velika zaliha državnog duga povećava ranjivost Hrvatske na promjene u tržišnom okruženju. Iako se čini da su rizici održivosti kratkoročno zaustavljeni, u srednjoročnom su razdoblju i dalje visoki te ih pogoršavaju slabosti u fiskalnom upravljanju, uključujući određivanje ciljeva, strateško planiranje, okvir upravljanja dugom i ograničenu neovisnost Povjerenstva za fiskalnu politiku. Osiguravanje održivijih javnih financija preduvjet je održivog rasta. U tom je smislu glavni izazov politike postići trajnije poboljšanje primarnog salda kako bi se stabilizirao udio duga u BDP-u, a da se ne našteti rastu.

2. Dug privatnog sektora visok je i ne smanjuje se, a velika količina loših kredita i dalje predstavlja izazov za financijski sektor. Do sada je Hrvatska zabilježila prilično ograničeno razduživanje te je razina privatnog duga i dalje visoka. To posebno vrijedi za korporativni sektor, u kojem je dug u 2014. iznosio približno 80 % BDP-a, dok je dug kućanstava iznosio približno 40 % BDP-a. Visoki dug korporativnog sektora koncentriran je u sektorima niske profitabilnosti i odražava se u pogoršanju portfelja banaka. Od ukupnih nepodmirenih kredita poduzeća u 2014. i 2015. gotovo 31 % činili su loši krediti.

Osim toga, sposobnost bankarskog sektora da pridonese oporavku mogla bi biti ograničena zbog utjecaja propisa donesenih u rujnu 2015. kojima se omogućuje konverzija kredita kućanstava iz CHF u EUR jer to podrazumijeva gubitke za banke. Naposljetku, domaći zajmoprimci i dalje su izloženi valutnom riziku, što pak podrazumijeva visoku izloženost financijskog sektora valutno induciranom kreditnom riziku. Međutim, visok stupanj euroizacije u gospodarstvu, u pogledu imovine i obveza, zajedno s čvrsto upravljanim fluktuirajućim tečajem domaće valute prema euru ublažava taj rizik.

3. Znatan vanjski dug dodatno je ograničenje za gospodarstvo. Neto vanjske obveze iznose gotovo 80 % BDP-a te u njima prevladava dug denominiran u stranoj valuti, a samo mali dio obveza predstavlja vlasnički kapital. To ukazuje na veliki teret otplate neovisno o poslovnom ciklusu te na izloženost valutnom riziku. Osim toga, gotovo jednu trećinu vanjskog duga čini dug opće države, što ukazuje na rizike u pogledu održivosti. Od pristupanja EU-u Hrvatska je nadoknadila većinu gubitaka u udjelima na izvoznom tržištu koji su se akumulirali u godinama prije pristupanja.

U proizvodnom sektoru, međutim, još uvijek je prisutna ograničena integracija u globalne opskrbne lance, a rezultati turističkog sektora čine se pretjerano ovisnima o strategiji troškova. Nadalje, udio uvoza u izvozu, posebno usluga, i dalje je visok, najvjerojatnije zbog izraženog sezonskog karaktera turizma. Ipak, čini se da je suficit tekućeg računa djelomično utemeljen na strukturnim poboljšanjima, a predviđa se i da će se vanjski dug u srednjoročnom razdoblju smanjiti.

4. Stopa nezaposlenosti i dalje je vrlo visoka, posebno za mlade te za niskokvalificirane radnike. Usklađenija dinamika plaća i fleksibilni ugovori pridonose prilagodbi tržišta rada, no visoka nezaposlenost i niske stope aktivnosti smanjuju potencijal gospodarstva. Visoke stope dugoročne nezaposlenosti još su uvijek dvostruko više od prosjeka EU-a. Iskorištenost rada i dalje je niska zbog učestalog ranog umirovljenja jer financijski poticaji za dulji radni vijek još uvijek nisu dovoljno snažni.

Reformama tržišta rada iz 2013. i 2014. znatno je smanjena razlika u odnosu na druga gospodarstva EU-a u pogledu propisa u području zaštite zaposlenja, što je imalo pozitivan učinak na rast zapošljavanja, no dovelo i do znatnog povećanja broja ugovora na određeno vrijeme. Posljednjih se godina bilježi blago smanjenje plaća i naglo smanjenje jediničnih troškova rada, no neučinkovito određivanje plaća u javnom sektoru i dalje otežava državnu kontrolu rashoda za plaće i može onemogućiti prilagodljivost plaća.

Pitanja posebnih izazova

U Izvješću su navedena i druga ključna ekonomska pitanja koja ukazuju na posebne izazove s kojima se suočava gospodarstvo Hrvatske.

1. Visoki dug korporativnog sektora i komplicirano poslovno okruženje ometaju privatna ulaganja, no očekuje se da će javna ulaganja rasti s poboljšanjem apsorpcije sredstava iz europskih strukturnih i investicijskih fondova. I javna i privatna ulaganja doživjela su nagli pad tijekom krize.

Ulaganja su se počela oporavljati u 2015., no prepreke privatnim ulaganjima još postoje uglavnom u obliku administrativnih prepreka poslovanju, opterećujućih, složenih propisa koji se često mijenjaju te slabosti u javnoj upravi (vidi u nastavku). Ograničen pristup financiranju posebice za mala i srednja poduzeća, visoke kamate te naslijeđena pretjerana zaduženost dodatno ograničuju kapacitet ulaganja hrvatskih poduzeća.

Očekuje se da će sredstva iz europskih strukturnih i investicijskih fondovi znatno pridonijeti javnim ulaganjima kako se kapacitet apsorpcije bude povećavao.

2. Slaba i rascjepkana javna uprava otežava isporuku usluga zbog čega poduzeća trpe, a neučinkovitost poduzeća u državnom vlasništvu usporava proces prilagodbe. Visoka rascjepkanost javne uprave znači umnožavanje funkcija i javnih tijela. Decentralizacija funkcija na lokalne razine uprave početkom 21. stoljeća nadmašila je njihove fiskalne kapacitete i rezultirala snažnim oslanjanjem na transfere središnje države.

Istovremeno, razlike u fiskalnom kapacitetu jedinica lokalne uprave uzrokuju regionalne nejednakosti u pruženim uslugama. Osim toga, Hrvatska upravlja velikim portfeljem javnih poduzeća koja imaju važnu ulogu u gospodarstvu. Iako su se odgovornost i transparentnost u poduzećima u državnom vlasništvu poboljšali, ona imaju izrazito slabije rezultate od privatnih poduzeća te i dalje predstavljaju opterećenje za javne financije.

Unatoč nekim poboljšanjima, poslovno okruženje i dalje je nepovoljno za rast. Poduzete su mjere za smanjenje visoke razine administrativnog opterećenja i neporeznih davanja, no oni su i dalje znatni. Osim toga, regulatorno okruženje za pružatelje usluga i regulirana zanimanja i dalje je vrlo ograničavajuće. Ta ograničenja do sada nisu riješena, u nekim se slučajevima čak nameću dodatni zahtjevi.

3. U obrazovnom sustavu i sustavu socijalne zaštite i dalje su prisutne strukturne slabosti. Iako se poduzimaju ambiciozne mjere kako bi se poboljšala kvaliteta obrazovanja, zbog nedostataka u obrazovnom sustavu osobama koje steknu diplomu nije lako prijeći na tržište rada, a odraslima se nije lako ponovno uključiti u obrazovni sustav. Unaprjeđivanje vještina kod odraslih i nezaposlenih osoba nije među prioritetima, unatoč izravnoj povezanosti s produktivnošću i zapošljavanjem.

Aktivne politike tržišta rada usmjerene na mlade počinju pokazivati dobre rezultate, ali je aktivacija dugotrajno nezaposlenih osoba i dalje nezadovoljavajuća. Neučinkovitosti u strukturi sustava socijalne zaštite dovode do visoke razine siromaštva i socijalne isključenosti, a najugroženije osobe nisu prikladno zaštićene. Trenutačne i buduće mirovine nisu na primjerenoj razini, što dovodi do visokog rizika od siromaštva u starosti, posebno za osobe s kratkim radnim vijekom.