Njezina je sudbina ganula mnoge i još su jednom gledatelji Provjerenog pokazali koliko veliki ljudi mogu biti.
Pročitajte i ovo
U samo dva tjedna Ljubica je dobila građu za krov, djetelinu za krave, cisternu za vodu, a kamera Provjerenog bila je s njom kada joj je na kućni prag stigao kombi pun hrane za životinje.
Neizmjerno zahvalna na pomoći i u šoku od svega što se događalo, Ljubica je gotovo zanijemila. Jer, priznala je potiho, na pažnju i dobrotu tijekom života nije naviknula. S pedeset na leđima i životinjama kao jedinim prijateljima. Bez ikoga s kim bi ujutro podijelila doručak, popila kavu. Takav je Ljubičin život.
"Pa nije bajan. Nemam pojma. Čini mi se da je nekome majka, nekome maćeha. Meni je maćeha. Eto tako", kaže Ljubica Zarić.
"Gotovo sve mogu sama"
Trebala je biti liječnica, kirurginja. Sanjala je o tome, ali dogodio se život. Umjesto u operacijsku dvoranu neke bolnice vratio ju je na ognjište. U rodnu kuću u ličkom Vodoteču. Tamo gdje je priroda prekrasna, a život težak i surov.
"Ipak smo mi Balkan, valjda ne prihvaćaju da žena može sama funkcionirati. Mogu sve sama maltene", kaže Ljubica.
A tako i mora. Jer jedino na svoje dvije ruke i svoje životinje Ljubica može računati. Posljednje dvije godine radila je kao gerontodomaćica, ali sada je bez posla.
Mlijeko i sir koji napravi za nju su trenutačno jedini izvor prihoda. I svaka joj litra znači.
"Recimo sad pet, u podne neka mi da četiri i uvečer za junicu zadovoljna sam. A recimo kad bih joj davala zrnje ili nešto... Majka joj na travu ima 18, kad je maksimum", objašnjava. Na pitanje zašto im to ne daje, kaže da nije išla kupiti.
Miroslav je morao pomoći
Miroslava je to duboko dirnulo. Iako je među njima više od sto kilometara i 20 godina života, veže ih ista ljubav. Ona prema životinjama.
"Ovo je Zlata, ono je Roža. Njih sam kupio ovo proljeće kad sam se vratio iz Austrije, pa sam vratio i krave nazad. Bile su jako plahe jer su s velike farme, ali sad su mirne i dobre, vole se maziti", kaže Miroslav Herjavec (30) dok pokazuje štalu sa svojim kravama.
Odrastao je, kaže, uz baku u staji i ne može zamisliti kako je to kada moraš vagati koliko ćeš i što životinjama dati jesti.
"Nitko ne zaslužuje da živi loše. Ja vidim da je ona prosila za svoje životinje, ne za sebe. I tu, u tome vidiš da je to dobar čovjek. Njemu je njegova životinja na prvom mjestu, a ne on sam sebi", kaže Herjavec.
Priznaje da ga je najviše rastužilo što Ljubica nema nikoga tko bi joj pomogao. I onda je on odlučio to učiniti.
"Mi smo pasivno društvo i treba nas malo gurnuti da bismo nešto dobili", rekao je Miroslav.
"Na kraju se skupilo blizu tone i pol i još imamo ljudi koji su obećali da će dati, to ćemo joj odvesti još jednom", dodaje. Od bivšeg je gazde posudio automobil, a Antonio je tu, šale se, po službenoj dužnosti.
"To su stvari od ljudi koji nisu imali žito pa su dali i za gospođu da ima neke osnovne potrepštine, da ih ne treba kupovati", rekao je.
Ljubica je ostala u šoku
Samo dva tjedna od posljednjeg susreta više ništa nije isto.
"Nisam, nisam nešto mnogo očekivala, nemam pojma... Ima dobrih ljudi. Ima i drago mi je da postoje takvi plemeniti ljudi. U nekom trenutku pomisliš da ih više nema, ali ima ih, ima ih. Hvala im do neba", zahvalna je Ljubica.
Svi oni koji su pisali, tražili način da joj pomognu, Ljubicu su ostavili u šoku, ganutu dobrotom. Gotovo nijemu. Ali životinje ne mogu čekati. Čim se pobrinula za njih, s ponosom je pokazala bale djeteline, hranu za svoje krave.
Na pitanje tko je to donio, kaže: "Prekjučer su mi donijeli jedna žena i sin u autu i u prikolici. Vidjeli su prilog i eto, to je njihova donacija. Neizmjerno im hvala", kaže. Ono što je na srcu i duši riječima se ionako teško može opisati. Tišina ponekad govori puno više.
"Dovoljno je da dođu, ne trebaju ništa da... mislim, je l' me razumiješ? Dovoljno je da vidiš da još postoje osjećajni, plemeniti i dobri ljudi, to je dovoljno", govori farmerica.
Da će biti ovako, nije mogla ni zamisliti. A sva sreća ovoga svijeta za Ljubicu stane u ruke pune pokošene djeteline. Hrane o kojoj je za svoje krave do sada mogla samo sanjati.
"Evo vidiš, zeleno. Ima listiće, zeleno, dok pogledaj ovo je maltene kao slama, presušeno... Ovo je na vrijeme pokošeno, vidi se da je mlado, lijepo", pokazuje Ljubica.
"Tu ima više i tih proteina i svega što je potrebno, ali to ću im štedjeti. Znači, malo ovo, a ovo da im bude kao salata. Neću, neću izdržati zimu, ali u svakom slučaju, malo da ih zavaram", kaže Zarić.
Zavarava i svojih tridesetak kokoši, ali naviknule su, kaže. Važno je da su vani, u dvorištu pa će se valjda nekako i same snaći.
"Pošto nema pšenice, na zobi manje nose, upola manje. Pšenica je zakon za jaja, a jaja dajem za kruh. Trampa da", kaže Zorica.
Tako bar krave dobiju kruha, ako već žita nema dovoljno. No da će njezine brige ove zime ipak biti manje, Ljubica i ne sluti. Miroslav je cijeli vikend proveo po okolnim selima skupljajući donacije za Ljubicu, a sada ga samo nekoliko kilometara dijeli od najljepšeg iznenađenja.
"Sretan sam iskreno jer ću nekome uljepšati bar jedan dio života. Jer kad ti ustaneš i kad moraš razmišljati o tome hoće li tvoje životinje imati hrane ili ne, to nije lijep osjećaj. Vjerujte, tko hrani životinje da bi neki put radije da je on gladan, a da životinje imaju", kaže Miroslav.
"Štala neće izdržati ni najmanje snijeg"
"Dobar dan. Vi ste gospođa Ljubica? Dovezli smo vam hranu za životinje", kazao je kad su došli u dvorište. Dok se Miroslav parkirao za istovar, Ljubica se imala još nečime pohvaliti.
"To sam isto dobila poslije emisije jer mi je štednja tamo daleko", pokazala je cisternu za vodu.
Ljubica kao Ljubica, nije naviknula stajati skrštenih ruku, pa je pomogla dečkima pri istovaru.
"Pa osjećaj je onak', super je to kad ono... kad možeš pomoći, onako sretan, ispunjen", kaže Antonio Gregorić (28).
Više od tone hrane bit će dovoljno barem do Božića, smatra Miroslav. A onda su obećali i drugu turu. No jedna je briga veća od svih drugih. Štala prokišnjava.
"Štala je stvarno katastrofalno, nije se skužilo iz priloga da je toliko loše, sve su grede trule. Čak je i strop trul, nije samo krov. Znači, to bi trebalo iskreno srušiti do zidova i napraviti sve, a ne samo krov obnoviti. Trule su unutarnje grede, u štali i curi voda u štalu. Mislim da ovo ni najmanji snijeg i vjetar neće izdržati", kaže Miroslav..
Iako je za staju prije nekoliko dana dobila drvnu građu, materijala još nedostaje.
"Majstore nemam, to mi je veliki problem od početka, ja sam to probavala sama", objašnjava Ljubica.
Zima je pred vratima i to je ono što je unatoč svemu lijepome što se dogodilo najviše brine. A da u tome više nije sama, pokazali smo joj vaše poruke.
Nije navikla na lijepe riječi
"Bože, koja lijepa žena i koja sudbina. Gledam prilog i razmišljam kakva bi bila da je završila medicinu. Bila bi njegovana i fina dama. Sad je gledam u štali i vidim još ljepšu ženu koja se nosi sa svim problemima i nedaćama", jedna je od poruka koju je pročitala pa kazala: "Ne mogu vjerovati."
A na pitanje zašto, odgovara da nije navikla na tako lijepe riječi.
"Rekla sam ti, nekom majka, a nekom maćeha. Meni velika maćeha, s tim se pomiriš i to je to. Tako da je ovo... Ali stvari se mijenjaju. Izgleda da je tako, iako nisam vjerovala", kazala je.
Vjera u dobre ljude, ma kako se zvali, ma kojem se bogu molili. Ta vjera mijenja svijet, mijenja živote nabolje. Ta vjera, to ste vi. Hvala vam.
Emisiju gledajte četvrtkom navečer na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno
Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr
