Gdje nestadoše hrvatski tajkuni?

Kraljem hrvatske privatizacije, nazivali su Miroslava Kutlu, a najvećem HDZ-ovom tajkunu, politika je '90-ih godina prošlog stoljeća omogućila lagodan život, s oko 200 tvrtki i tisućama zaposlenih. No sam, teško da bi mogao nabrojati sumnjive milijunske poslove i kriminal, uz koje se povezivao, a tajni ortački ugovori, bili su krupan zalogaj za istražitelje.

Pročitajte i ovo afera Dinamo 2 Bivši nogometaš na suđenju Mamiću odbio odgovoriti na jedno pitanje: "To nije pristojno pitati" Interpolova tjeralica Usred Zagreba pao član srpskog kriminalnog klana, kum balkanskog šefa podzemlja

>> Kutle: Činio sam pogreške jer sam bio mlad

Nakon presude za malverzacije u Gradskom podrumu, nije bio pretjerano razgovorljiv, a pokušao je i pobjeći, no spas kod BiH susjeda nije pronašao. 'Dosta njih je poletjelo previsoko zato što su imali moć politike', istaknuo je Miodrag Šajatović, glavni urednik časopisa 'Lider'. Visoko je poletio i Josip Gucić, koji je dobio dvije i pol godine za štetu u riječkom Brodokomercu i dvije za podmićivanje sudskog vještaka, a iz Srbije u kojoj se skriva, poručuje kako se ne namjerava vratiti.

Nisu htjeli biti u sjeni menadžera

Šajatović ističe kako su svi ti tajkuni htjeli biti u centru pažnje, a ne raditi iz sjene te da zato nikad nisu uspjeli angažirati kvalitetnog menadžera, koji bi odradio posao kako treba. No, nije ovo tipična hrvatska priča, tvrdi naš sugovornik i kaže kako je slično u većini tranzicijskih zemalja.

I u Zagorju su stasala dvojica tajkuna, no, sa sumnjama u prijevare Željku Miketiću i Mladenu Jakopcu, kralju mesa, kola su krenula nizbrdo. U suprotnom je smjeru otišao i Jozo Ćurković, a suočen s kaznenim progonom, ostavio je radnike i vranjički Salonit, i sklonio se, gdje drugdje naravno, nego u susjednu BiH.