100.000 žena odjevenih u crno izašlo je prošloga tjedna na ulice u Poljskoj kako bi spriječile da se upravo to dogodi u njihovoj zemlji. Kod nas su na ulice, točnije ispred bolnica, izašli molitelji. Tko ih financira i tko im dojavljuje kada koja žena ima termin za pobačaj pitanja su na koja je odgovore pokušao doznati Ivan Čorkalo, snimajući skrivenom kamerom.
Pred bolnicom su, kažu, samo radi molitve. A rade to ispred dvije zagrebačke i još 22 bolnice u Hrvatskoj. Ispred Vinogradske je glavna molitvena lokacija u Zagrebu. Ispred bolničke kapele dežura se od 0 - 24. Poslije molitve, dvojica dežurnih otkrila su nam zašto baš Vinogradska bolnica.
Pročitajte i ovo
donosi provjereno
Apsurd hrvatskog zdravstva: Zbog dijagnoze ne može iz kuće bez aparata za kisik, a iz HZZO-a su je već dvaput odbili
Provjereno
Borba za djedovinu: "Ovo je nemoguće… da me isprovociraju, da napravim neko zlo, da bi mogli optužiti mene za sve poslije. To je njihov cilj''
''Čuo sam da se to ovdje i po noći radi, kužiš, valjda u fušu il tako'', rekao je jedan od aktivista.
Iako sve na razini glasina, bez potvrde, barataju i s konkretnim brojkama.
''Ispred bolnice Merkur je također, ja nisam bio, gore je samo dnevna smjena, tamo je 20 abortusa prosjek dnevno, a ovdje kao nešto manje od 10, ali dosta ima ilegalnih. Kužiš, ne naprave ga tu i onda se negdje dogovore u nekakvoj poliklinici i tak'', priča aktivist.
Kažu da ljudi različito reagiraju na njih. Neki priđu i pridruže se, neki ih pak gledaju s prijezirom. Posebno su zapamtili jedan susret.
''Kaj vi molite, rekao sam joj za inicijativu i kaže ona meni, čuj milo, ja ti imam dva sina i četiri sam trudnoće prekinula. Je pa kaj, kaže ona meni, ja sam sad mogla imat dvije lepe kćeri... I ja sad ne mogu doć k sebi kaj mi žena govori. Kaže, kaj popovi znaju kak se djeca uzdržavaju i kak ćemo ja i muž u dvosobnom stanu. Kužiš'', prisjetio se aktivist.
Pobačaj im je veća pošast od ratova
Stavovi ovih mladića prilično su tvrdokorni, a pobačaj čak doživljavaju kao veću pošast od ratova.
''Oni govore da je problem kad dijete izađe, uvijek te financije, ekonomija. Problem je kad dijete izađe iz nje, e onda da mu ne dozvolimo da izađe onda ga smaknemo. A šta da ti kažem, jedno 60 milijuna se u svijetu napravi godišnje. Pazi ovo od 2011. u Siriji ova frka i 300 tisuća ljudi je poginulo i hvataš se za glavu, a svake godine 60 milijuna. Nama nisu neprijatelji ljudi, nekakvi aktivisti, političari, nego đavo sa svojom vojskom'', kaže aktivist kojeg smo snimili.
Na istu smo se lokaciju vratili idućeg jutra. Tada se molilo ispred ulaza u bolnicu.
Stav aktivista je NE pobačaju - bez obzira na sve. Pa čak i u ekstremnim slučajevima kod začeća nakon silovanja ili kada je život majke ugrožen. Zanimao nas je njihov osobni stav. Što bi same učinile?
''Osobno se nemrem staviti u taj položaj, jel tak, ja sam žena i trebala bi nekakav dio proći da bi mogla o tome nešto govoriti... Ja ne mogu, dok ja ne dođem u tu situaciju, ali onda bi ja odlučila'', rekla je jedna aktivistica koja moli protiv pobačaja.
Za našeg boravka s moliteljima, građani nisu pokazivali previše interesa. Prolazili su bez riječi uz tek poneki pogled. Mišljenja o inicijativi su podijeljena.
''Treba svima ostaviti mogućnost da same gospođe, žene odluče da li će ići na pobačaj ili ne. Hvala Bogu da postoje oni koji vole život, vole Boga i koji se zalažu za trajne vrijednosti'', misli jedan gospodin.
''Nek idu u Nazorovu pa nek posvoje jedno dijete'', rekla je jedna gospođa. Neki kažu da se radi o nametanju koje nije lijepo.
Kažu da ne osuđuju one koji se odluče na pobačaj
Otišli smo i ispred zagrebačkog Merkura. Kod ulaza na hitni prijem, u molitvi su bile četiri aktivistice.
Na ista pitanja kao u Vinogradskoj, drugačiji odgovor. Jedna aktivistica kaže da je doživjela obraćenje, nakon kojeg o pobačaju ne bi ni razmišljala.
''U ovom sad stanju svom i s razmišljanjem i sa stavom odlučila bi se za život tom djetetu, znači ne ubiti dijete. Začećem djeteta nastaje život uistinu'', kaže aktivistica.
Ispred Merkura noćnih dežurstava nema, moli se od 7 do 7, a izmjenjuju se svaka dva sata. Iako protiv pobačaja, kažu, ne osuđuju žene koje se na to odluče. Poručuju da su tamo samo da mole.
Tako to izgleda kad ne znaju da ih se snima. Pred kamere smiju jedino uz dozvolu koordinatora. Iako broje oko 8 tisuća članova - o savjetovanju žena ne donose samostalno odluke.
No,ne libe se javno imenovati žene koje odlaze na pobačaj. Na jednom Facebook profilu tako je objavljeno nekoliko imena žena koje su imale zakazane termine. Između ostalog i u vukovarskoj bolnici.
Pred bolnicama dva puta godišnje po 40 dana
Članovi inicijative, ispred bolnica izlaze dva puta godišnje, po 40 dana i tvrde da njihova akcija ima efekta.
''Znamo za 37 spašenih života. To je ono što znamo. Ta stvarno, mi smo evo, nakon što kampanja završi, u toku godine čuli i druga svjedočanstva u kojima su nam ljudi posvjedočili da su neke žene za koje ni ne znamo odlučile roditi upravo zbog ovih bdijenja'', kaže nam Ante Čaljkušić iz Inicijative 40 dana za život.
No u građanskim udrugama strahuju da kampanja ima veze s najavom Ustavnog suda koji će uskoro početi raspravu o Ustavnosti zakona o pobačaju i to nakon 25 godina. Smatraju da sve ovo vodi prema zabranama kao u Irskoj ili Poljskoj, gdje je dozvoljen jedino ako je ugrožen život žene, a novim se predlagala čak i zatvorska kazna.
''Veoma je zanimljivo da živimo u društvenom trenutku kada se Zakon iz 1978. smatra preliberalnim. Znači ako će Ustavni sud Republike Hrvatske slijedit nekakve tekovine Europske unije trebao bi taj zakon proglasit ustavnim jer on to i je jer svaka žena ima pravo donosit odluke o svom tijelu'', smatra Marinela iz inicijative Znaj znanje.
Postoji mogućnost referenduma
Kažu da nisu politička inicijativa, ali ne odbacuju mogućnost borbe za politički cilj i mogućnost organizacije referenduma o zabrani pobačaja.
''Mi, dakle, vjerujte mi, nikada neće biti postavljeno referendumsko pitanje: 'Jeste li za zabranu pobačaja?'To je pitanje koje odmah navodi neku zabranu, dakle, ako će to jedog dana biti, ja ne znam kako će izgledati, bit će afirmativno i bit će poruka: 'Jeste li za život...?''', kaže Čaljkušić.
U prosjeku se u Hrvatskoj obavi oko 3 tisuće pobačaja. U Vinogradskoj 80-ak, od čega 80 posto na samostalnom odlukom. Iako u struci nema suglasja oko zabrane, u ovom rodilištu smatraju da bi bila kontraproduktivna.
''Kao komplikacija nestručno izvođenog pobačaja može doći do toga da žena izgubi maternicu, a vrlo često zna doći posljedično što se kasnije pokaže da ima problema s ponovnim začećem što rezultira sterilitetom, tako da zakonska zabrana pobačaja ne bi donijela ništa dobro ženama', rekao nam je Krunoslav Kuna, predstojnik Klinike za ženske bolesti i porodništvo KB Sestre milosrdnice.
A da je zabrana pobačaja na snazi, žena čiji smo identitet sakrili dvaput prekršila zakon. Pobacila je vlastitom odlukom i to u dvije države - u Jugoslaviji s 18 godina, a s 33 u slobodnoj Hrvatskoj. Okolnosti pobačaja,kaže, u 15 godina značajno su se promijenile.
''U drugom slučaju tu je bilo od nekih prigovaranja privatnog ginekologa, bilo je rasprava zašto ja odustajem od trudnoće pa do toga da je u bolnici bilo vjerskih letaka do osoba koje su vas u bolnici pokušavale nagovarat na drugo. Zbunjeni ste i pod navalom hormona, ali ne, životna je odluka ne planirate imati 10 djece nego jedno,dvoje troje, kad vama to odgovara, to je smisao priče, odgovorna ste osoba i znate kad to možete ili ne možete'', priča ona.
Postojeći zakon ženama daje pravo na izbor, a hoće li kao takav i ostati, do proljeća će odlučiti ustavni sud.