Ako do 10 posto rashoda kućanstva odlazi na troškove energije, kućanstvo je u riziku od energetskog siromaštva, koje postaje sve veći problem, ne samo u Hrvatskoj, nego i u Europi premda bi pitanja energetske neovisnosti, održivosti i dostupnosti energenata trebala biti među ključnim prioritetima svake države.
Iako je suvremeni način života teško zamisliti bez energije, energija u svim svojim oblicima ipak nije lako dostupna svim građanima. Mnogi građani nemaju problem samo s pristupom nego nisu ni spojeni na elektroenergetsku mrežu, plinsku mrežu, mrežu daljinskog sustava grijanja ili neki drugi sustav.
I dok energetsko siromaštvo postaje sve veći problem o kojem se počelo češće pričati tek s porastom cijene energenata, činjenica je da je dio građana i prije poskupljenja energenata teško podmirivao troškove režija, upozoravaju iz Društva za oblikovanje održivog razvoja (DOOR) udruge stručnjaka koja se već niz godina bavi promicanjem održivog razvoja na području energetike te im je borba protiv energetskog siromaštva jedno od strateških područja.
S obzirom na to da je riječ o kompleksnom problemu koji zahvaća veliki broj građana, a zahtijeva interdisciplinarni pristup različitih sektora: energetike, sustava socijalne skrbi, zdravstvenog sustava... za DNEVNIK.hr Zvonimir Anić i Anamari Majdandžić iz DOOR-a objasnili su, između ostalog, kako energetsko siromaštvo utječe na kvalitetu života i zdravlje građana te važnost važnost zakonskog definiranja i kategoriziranja energetskog siromaštva.
O čemu govorimo kada govorimo o energetskom siromaštvu, koji su ključni faktori i koga ono najviše pogađa?
Anić i Majdandžić: Energetsko siromaštvo je složen fenomen. U dokumentima EU-a energetsko siromaštvo najčešće se definira kao skup uvjeta u kojima "osobe ili kućanstva nisu u mogućnosti adekvatno grijati, hladiti ili pružiti druge potrebne energetske usluge u svojim domovima po pristupačnoj cijeni”. Pojava energetskog siromaštva ovisi o različitim čimbenicima koji doprinose različitim intenzitetom što je pak uvjetovano specifičnim kontekstom i stanjem određene zemlje. Međutim, tri najvažnija faktora rasta energetskog siromaštva visoke su cijene energenata, niski osobni prihodi kućanstava te energetski neučinkovit stambeni fond.
Postojeći pristupi definiciji ovog problema temelje se na kvantitativnim pokazateljima, poput udjela kućanstvenih troškova za račune za energiju u odnosu na njihove prihode ili odnosu potonjih prema granici siromaštva nakon oduzimanja troškova za energetske usluge (pristup 10 posto, "niski prihodi - visoki troškovi”, "minimalna granica prihoda“) te kvalitativnim pokazateljima (konsenzusni pristup).
Važno je napomenuti da je energetsko siromaštvo daljnji faktor utjecaja za druge probleme – ono ima ozbiljan utjecaj na socijalno, fizičko i mentalno zdravlje. Drugim riječima, energetsko siromaštvo predstavlja ozbiljan čimbenik rizika za opće zdravlje ljudi koji ga doživljavaju. Energetsko siromaštvo ima štetne učinke na mentalno zdravlje, respiratorne i cirkulacijske probleme. Ono ima izravnu ulogu u povećanju broja zimskih ili ljetnih smrti te doprinosi socijalnoj isključenosti.
Energetsko siromaštvo je stoga kompleksni problem koji zahtijeva interdisciplinarni pristup različitih sektora: energetike, sustava socijalne skrbi, zdravstvenog sustava itd. Očekivano, energetsko siromaštvo najviše pogađa one slabijeg ekonomskog stanja, no ne treba pritom zaboraviti da je puno veći broj građana zapravo u riziku od energetskog siromaštva zbog jednog od tri navedena najčešća faktora. Starija populacija te osobe koje žive u najmu također su u povećanom riziku od energetskog siromaštva.
Je li energetsko siromaštvo prepoznato kao važan problem u Hrvatskoj, ali zaista, a ne samo na deklarativnoj razini i što Hrvatska (ne) radi na tom polju?
Anić i Majdandžić: Hrvatska do ove godine nije imala nacionalnu definiciju energetskog siromaštva. Ona je prihvaćena usvajanjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o energetskoj učinkovitosti (NN 40/2025) te glasi "energetsko siromaštvo – znači da kućanstvo nema pristup osnovnim energetskim uslugama, pri čemu se takvim uslugama osiguravaju osnovne razine i pristojan životni i zdravstveni standard, uključujući odgovarajuće grijanje, toplu vodu, hlađenje, rasvjetu i energiju za napajanje kućanskih uređaja, u relevantnom nacionalnom kontekstu, postojećim nacionalnim socijalnim politikama i ostalim relevantnim nacionalnim politikama, što je uzrokovano kombinacijom čimbenika, uključujući barem cjenovnu nepristupačnost, nedovoljan raspoloživ dohodak, visoke izdatke za energiju, loša energetska svojstva zgrada i lošu energetsku učinkovitost domova.“
Usvajanje nacionalne definicije je svakako veliki korak naprijed. Postojanje nacionalne definicije znači da se politike i mjere sada trebaju temeljiti na dostizanju ciljeva prepoznatih u definiciji te utemeljenima u Zakonu.
Za razliku od EU prosjeka, razina energetskog siromaštva u Hrvatskoj se u posljednje dvije godine dosta smanjila. Zasigurno su tu doprinijele mjere koje je RH provela u proteklim godinama. U Hrvatskoj već godinama postoji kategorija i definicija ugroženog kupca energenata te je ona ove zime povećana s 30 eura na 70 eura. Cjelovita energetska obnova zahtijeva značajna ulaganja, a građani koji žive u riziku od energetskog siromaštva teško ili gotovo nikako ne mogu samostalno podmiriti troškove energetske obnove. Upravo stoga je Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost u 2020. godini pokrenuo program energetske obnove koji je u 100 posto iznosu subvencionirao troškove energetske obnove za energetski siromašna kućanstva.
Međutim bez razvijenog nacionalnog Programa borbe protiv energetskog siromaštva, jasne definicije, kriterija određivanja energetskog siromaštva, mjera za njegovo suzbijanje i praćenje, programi poput programa Fonda nažalost ne mogu zadovoljiti ni manji dio potreba energetski siromašnih građana.
Istovremeno potrebna je i promjena stambene politike koja je dovela do problema, npr. prepuštanje djelovanja tržišta kroz povremene valove energetski učinkovite novogradnje rješenje su samo za kreditno sposobne građane pod uvjetom da ostanu "trajno“ u toj kategoriji. Također, potresi 2020. slikovito su nam pokazali posljedice koje sustavno zapuštanje stambenog fonda zgrada može imati ne samo na kućanstva u energetskom siromaštvu, već i na ona kućanstva koja na ovaj ili onaj način uspijevaju pokrivati troškove svojih energenata.
Također postoji Program suzbijanja energetskog siromaštva koji uključuje korištenje obnovljivih izvora energije u stambenim zgradama na potpomognutim područjima i područjima posebne državne skrbi za razdoblje do 2025. godine - Renovacije su planirane u nekoliko gradova, uključujući 32 zgrade u Ličkom Osiku, 13 u Korenici, šest u Udbini, četiri u Donjem Lapcu te jedna u Otočcu. Inicijativa ima za cilj poboljšanje životnih uvjeta, smanjenje troškova energije i promicanje održivosti kroz integraciju obnovljivih izvora energije, posebno u ranjivim i ekonomski ugroženim područjima.
Koliko sami građani znaju o energetskom siromaštvu i ima li volje kako kod njih, ali i na strani vlasti - nacionalne i lokalne, za edukacijom o ovom problemu?
Anić i Majdandžić: Često spominjemo kako su u Hrvatskoj do sada na edukaciji o energetskom siromaštvu najviše do sada doprinosile organizacije civilnog društva odnosno nevladine organizacije poput DOOR-a te jedinice lokalne samouprave. Iako građani možda nisu upoznati sa samim pojmom energetskog siromaštva, svakako su upoznati s njegovim svakodnevnim manifestacijama. Veliki dio samoprocjene rizika od energetskog siromaštva pod utjecajem je specifičnih kulturoloških i društvenih odrednica.
Primjerice, za mnoge građane, posebice one starije životne dobi, sasvim je uobičajeno grijanje isključivo jedne prostorije u kućanstvu. No takav način grijanja kućanstva nije jednak svugdje unutar 27 država EU te razumijevanje pojma energetskog siromaštva i te srodno s time samoprocjena statusa energetskog siromaštva može uvelike varirati od države do države (čak i unutar države).
Također, mnogi građani nisu svjesni da energetsko siromaštvo uključuje i nemogućnost držanja svojih domova ugodno rashlađenima tijekom ljetnih mjeseci te će stoga imati drugačiju percepciju u kojem stupnju su sami u opasnosti od energetskog siromaštva. Zbog utjecaja klimatskih promjena, ljetno energetsko siromaštvo postaje sve izraženiji problem, posebice na jugu Europe.
Što se tiče lokalnih vlasti, važan alat za općine i gradove u borbi protiv energetskog siromaštva jest SECAP (Akcijski plan za energetski i klimatski održivi razvitak). Imajući SECAP, općine i gradovi mogu definirati svoju strategiju za dostizanje energetskih i klimatskih ciljeve koja ih pritom obvezuje provoditi aktivnosti borbe protiv energetskog siromaštva. Jedan od primjera koji bismo izdvojili jest otvaranja ReHABITA ureda u Gradu Gospiću unutar projekta LIFE ReHABITA te predviđeno njihovim SECAP-om, donesenim početkom prošle godine. Ured je zamišljen kao središnje mjesto u gradu za dobivanje svih informacija vezanih za energetsku obnovu zgrada, ali i kao tijelo koje nudi invidualne i grupne sastanke i radionice o energetskom siromaštvu.
Koji su najčešći slučajevi s kojima se susrećete u Centru za borbu protiv energetskog siromaštva?
Anić i Majdandžić: Građani koji su zabrinuti zbog očekivanog velikog rasta cijena energenata mogu dobiti savjete i informacije kako smanjiti svoje račune za grijanje, električnu energiju i vodu. Osim toga u Centru će se moći dobiti i druge informacije o mogućnostima financiranja mjera energetske učinkovitosti, kako očitati račun za pojedini energent te kojim jednostavnim mjerama započeti kako bi se poboljšali energetski uvjeti u kućanstvu.
Putem Centra dijelit će se energetski paketi, organizirat će se individualna savjetovanja u kućanstvima i održavati radionice različitih tema iz područja energetskog siromaštva. Sve aktivnosti provodit će se s ciljem povezivanje zajednice i osvještavanja problema energetskog siromaštva u društvu. Radno vrijeme Centra je utorkom od 10 do 14 i četvrtkom od 14 do 18 h, a neke aktivnosti će se održavati i drugim terminima o čemu će obavještavati građane putem društvenih mreža udruge DOOR.
Za pitanja su otvoreni i preko telefona, na društvenim mrežama, a najčešće postavljena pitanja su:
1. Kako možemo promijeniti distributera za struju, vodu ili grijanje?
2. Možete li izračunati isplativost postavljanja fotonaponskih sustava za moj dom?
3. Možete li izračunati isplativost zamjene plinskog grijanja s dizalicom topline za moj dom?
4. Živimo u zgradi koja je kulturna baština. Postoje li operativni programi obnove objekata kulturne baštine i možemo li se definirati kao energetski siromašno kućanstvo?
5. Kada će biti otvoreni sljedeći javni pozivi za sufinanciranje energetske obnove kuća?
6. Popis institucija koje mi mogu pomoći smanjiti račune za energiju?
7. Možemo li se definirati kao energetski siromašno kućanstvo?
Sve češće se spominje zelena tranzicija s naglaskom na potrebu za njezinom pravednosti – što to znači i kakva je povezanost zelene tranzicije i socijalne (ne)pravde?
Anić i Majdandžić: Dosadašnji energetski sustav proizvod je gotovo dva stoljeća starih odrednica moći. Sustav koji se temelji na iskorištavanju fosilnih goriva proizvodi nejednakosti i nepravdu kroz cijelo svoje djelovanje. Takav sustav uništava prirodu, jedan je od glavnih faktora klimatskih promjena te je izrazito nepravedan prema raznim ranjivim grupama stanovništva. Također, ne treba zanemariti da su izvoznici fosilnih goriva uvelike nedemokratske zemlje pri čemu je ruska invazija na Ukrajinu potpuno razotkrila sve opasnosti velikog oslanjanja Europe na uvoz energenata iz takvih zemalja.
Zelena tranzicija stoga se smatra kao prilikom da se, osim pokušaja zaustavljanja nepopravljive štete za klimu i okoliš, isprave razne socijalne nepravde i nejednakosti, energija i upravljanje energijom da građanima u ruke te pritom uvelike smanji ovisnost uvoza energenata iz nedemokratskih zemalja.
Cilj zelene tranzicije jest pravedna raspodjela proizvedene energije. Građani i civilno društvo bi trebali biti uključeni u procese donošenja odluka o projektima obnovljivih izvora energije na svim razinama. Pri donošenju ovih odluka, potrebe najranjivijih skupina građana moraju se uzeti u obzir. Također, zelena tranzicija je prilika da građani sami proizvode i dijele energiju putem energetskih zadruga i zajednica.
Koje su ključne mjere za smanjenje energetskog siromaštva?
Anić i Majdandžić: Dugo vremena ulaganja u energetsku obnovu, obnovljive izvore energije (OIE) i energetsku učinkovitost općenito se smatralo elitnom alternativnom opcijom ili avanturom u koju se upuštaju samo oni najbogatiji građani. Danas OIE više ne predstavlja alternativu ili tamo neki egzotični izbor proizvodnje struje ili grijanja kućanstva, već sada to predstavlja jedini put kojem si možemo priuštiti adekvatni i sigurni izvor opskrbe i cjenovno prihvatljivi izvor energij.
Fokus rješenja bi trebao biti stavljen na građane s ciljem postupnog prijelaza od građana pogođenih energetskim siromaštvom (consumer) prema građanima koji su informirani potrošači i kasnije potrošači s vlastitom proizvodnjom (prosumer).
Mjere koje možemo poduzeti s ciljem smanjenja potrošnje energije i osiguravanja veće udobnosti u kućanstvima obično se dijele prema visini ulaganja:
- male investicije - koje rezultiraju posjetima kućanstvima, implementacijom jednostavnih energetskih pregleda, te implementacijom jednostavnih alata za uštedu energije koji se najčešće sastoje od alata za zaštitu od propuha (postavljanje zavjesa, tendi, brtvi za prozore i vrata i sl.), smanjenje potrošnje vode (perlatori, ručice za tuš s regulatorom protoka vode i slično), smanjenja potrošnje električne energije (zamjene rasvjetnih tijela, vremenski uklopni satovi, produžni kabeli sa sklopkom i slično)
- srednje investicije - u koje spadaju zamjena starih kućanskih aparatima novima i slično
- velike investicije – integrirana ili djelomična energetska obnova koja može uključivati toplinsku izolacija zidova krova, zamjenu vanjske stolarije, zamjenu sustava grijanja i potrošne tople vode, ugradnju fotonaponske elektrane, itd) za takvu je investiciju potrebna 100 posto financijska podrška, te se one provode putem programa obnove obiteljskih kuća ili višestambenih zgrada
Imajući sve navedeno na umu, iz kojih bi primjera dobre prakse mogla učiti Hrvatska?
Anić i Majdandžić: Nekad i ne moramo ići van granica, primjerice Grad Zagreb prvi je grad u Hrvatskoj s usvojenim Programom suzbijanja energetskog siromaštva, odavno je prepoznao problem energetskog siromaštva pa su se tako već 2016. godine kroz projekt Zajedno do ugodnijeg stanovanja (partneri DOOR i grad Zagreb) dijelili mali paketi pomoći za povećanje energetske učinkovitosti.
No, najveća vrijednost je projekt FER (FER rješenja za bolju zajednicu, partneri DOOR, FER i Grad Zagreb) gdje je izrađen prijedlog politike za Grad Zagreb za borbu protiv energetskog siromaštva iz čega je proizašla mjera koja je uvrštena u Zagrebačku strategiju borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti za razdoblje od 2021. do 2025. godine.
Ta Zagrebačka strategija uvodi pojam energetskog siromaštva te prepoznavanje energetskog siromaštva kao specifičnu vrstu siromaštva na koju treba obratiti posebnu pozornost, uz dječje siromaštvo te siromaštvo zaposlenih. Cilj Programa suzbijanja energetskog siromaštva na području grada Zagreba za razdoblje do 2030. godine je osigurati da energetska tranzicija bude pravedna i uključiva, kroz identifikaciju onih kojima je potrebno osigurati podršku u provedbi mjera i osigurati da svi građani Zagreba žive u energetski adekvatnim uvjetima, budu aktivni sudionici energetske tranzicije i doprinose dekarbonizaciji.
Program predviđa provedbu u tri osnovne faze, od kojih prva podrazumijeva uspostavu strukturnih preduvjeta, kao što je, na primjer, formiranje tima koji će se sustavno i međusektorski baviti tematikom energetskog siromaštva na razini Grada te definiranje prioritetnih skupina građana kojima će se pružiti mogućnost korištenja mjera predviđenih Programom. Nadalje, Program uključuje provedbu projekata energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora energije te u konačnici i provedbu velikih infrastrukturnih projekata zelenog i integriranog socijalnog stanovanja.
Grad Križevci postao je prvi grad u Hrvatskoj koji je dvije godine zaredom otvorio javne pozive namijenjene građanima u riziku od energetskog siromaštva. Jedan od poziva odnosi se na nabavu materijala za izolaciju tavanskog prostora, dok se drugi poziv odnosi na izradu projektne dokumentacije i kupnju fotonaponskog sustava, pri čemu grad u potpunosti financira troškove – pokrivajući 100 posto iznosa.
Grad Gospić se ove godine pridružio gradovima koji aktivno rade na problemu energetskog siromaštva objavivši javni natječaj za financiranje energetskih certifikata u sklopu projekta LIFE ReHabita, i to u stopostotnom iznosu.
