Documenta: Hrvatsko pravosuđe se i dalje suočava s velikim brojem neprocesuiranih ratnih zločina

Hrvatsko pravosuđe se i dalje suočava s velikim brojem neprocesuiranih ratnih zločina, lani su na razini specijaliziranih državnih odvjetništava pokrenute tek tri istrage, a zbog pada interesa medija izostaje razumijevanje svrhe samih suđenja i umjesto priznavanja patnje žrtvama i distanciranja od zločina, bilježimo nastavak kontinuiranog poricanja zločina i odbijanje prihvaćanja činjenica utvrđenih pravomoćnim presudama, upozoreno je u utorak na predstavljanju godišnjeg izvještaja Documente o praćenju suđenja za ratne zločine u 2016.

Pročitajte i ovo SLIKA BUDUĆNOSTI Božičević: ''U školama nas se uči o ratovima, ne o miru, ali mir ćemo morati naučiti graditi ako želimo preživjeti'' Najavili kaznenu prijavu Documentinu prijavu ratnog zločina grupa branitelja smatra provokacijom i rušenjem države

"Kada pogledamo 2016. žetva pravde u slučajevima suđenja za ratne zločine nije bila bogata. Hrvatsko pravosuđe se i dalje suočava s velikim brojem neprocesuiranih ratnih zločina, sporo se smanjuje teret počinjenih zločina koji priječi društveni razvoj i svekoliki razvoj hrvatskog društva", istaknula je na konferenciji za novinare voditeljica Documente - Centra za suočavanje s prošlošću Vesna Teršelič.

Rezultati procesuiranja ratnih zločina u Hrvatskoj tijekom 2016. su nepravomoćne presude u 13 predmeta protiv 26 okrivljenika. U odnosu na 21 optuženika, doneseno je devet osuđujućih presuda, dok je od optužbe u četiri predmeta oslobođeno pet optuženika. Lani su pokrenute tek tri istrage protiv dvanaest okrivljenika, kazala je Teršelič.

Navela je da su od 490 zločina evidentiranih u bazi podataka Državnog odvjetništva (DORH) za 168, odnosno 34 posto zločina, počinitelji i dalje nepoznati. Krajem 2013. prema podacima DORH-a nepoznati su bili počinitelji 173 zločina, dok je u izvještajnom razdoblju za 2015. broj zločina koji se vodio protiv nepoznatih počinitelja pao na 171.

Naglasila je da stalno pada interes javnosti, posebice medija, kako pred nacionalnim sudovima, tako i pred Međunardonim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju te u susjednim državama. "Zbog toga izostaje razumijevanje svrhe samih suđenja i umjesto priznavanja patnje žrtvama i distanciranja od zločina, bilježimo nastavak kontinuiranog i široko rasprostranjenog poricanja zločina i odbijanje prihvaćanja činjenica utvrđenih pravomoćnim presudama", upozorila je.

Suđenja karakterizira rijetko zakazivanje glavnih rasprava, dugotrajnost postupka i česta ponavljanja

Teršelič je istaknula da suđenja za ratne zločine u 30 predmeta koja su tijekom prošle godine praćena pred specijaliziranim sudovima karakterizira rijetko zakazivanje glavnih rasprava, dugotrajnost postupka, česta ponavljanja, nedostupnost okrivljenika te niske zatvorske kazne. Ustvrdila je da padu interesa u prilog ide donošenje oslobađajuće presude Vojislavu Šešelju.

"Reducirani kapaciteti DORH-a, neimenovanje glavnog tužitelja za ratne zločine Srbije te nesigurnost uslijed stegovnog postupka protiv glavnog tužitelja BiH, neminovno i objektivno smanjuje učinkovitost procesuiranja ratnih zločina kao i regionalnu suradnju", naglasila je voditeljica Documente. Kao primjer je navela da devet od 12 optužnica terete čak 93 hrvatskom pravosuđu nedostupna okrivljenika. Tek su trojica okrivljenika nakon uhićenja zadržana u istražnom zatvoru. Gotovo svi spomenuti optuženici su bivši pripadnici srpskih postrojbi s prebivalištem u Srbiji i kazneni postupci protiv njih se vode u odsutnosti.

Teršelič je naglasila da posljednji podatak jasno ukazuje na problem nepostojanja učinkovite regionalne suradnje tužiteljstava za ratne zločine.

Pravna savjetnica u Documenti Jelena Đokić Jović naglasila je da reparacije civilnim žrtvama rata koje su često i žrtve ratnih zločina tijekom prošle godine nisu ostvarile pozitivan pomak te da je razrješenje Povjerenstva za žrtve seksulanog nasilja u ratu doprinjelo negativnim trendovima u ostvarivanju spomenutih prava.

Žrtve kaznenih djela u Hrvatskoj još ne mogu ostvariti prava koja žrtve ostvaruju u drugim državama članicama EU

Žrtve kaznenih djela u Hrvatskoj, napominje, još ne mogu ostvariti prava koja žrtve ostvaruju u drugim državama članicama Europske unije, a najveći problem je što u hrvatsko zakonodavstvo još nije u potpunosti ugrađena europska direktiva o minimalnim standardima prava podrške i zaštite žrtava kaznenih djela. Rok za implementaciju istekao je u studenom 2015.

Nakon 88 (od ukupno riješenih 115, zaprimljnih 182 s krajem 2016.) pozitivno riješenih zahtjeva osoba koje su preživjele seksualno nasilje ili njihovih srodnika uslijedio je, navela je, val negativnih rješenja kojima se retraumatiziraju žrtve.

Đokić Jović je istaknula da su izostala postupanja DORH-a u predmetima u kojima su činjenice o počinjenim zločinima utvrđene pravomoćnim presudama. Na temelju presude Anti Gotovini, navela je, pokrenuta su tek dva postupka - jedan se provodi pred Županijskim sudom u Zagrebu za zločine počinjene u Gruborima, dok se drugi provodi pred Županijskim sudom u Rijeci za zločine u Kijanima. Za druge zločine počinjene tijekom i neposredno nakon Oluje nisu pokrenuti postupci, osim za zločine počinjen u Prokljanu u Mandićima.

Navela je da su tijekom 2016. optužene 84 osobe, dok je u odnosu 21 osobu donesena presuda. U odnosu na ovaj broj optuženika, tri specijalizirana županijska državna odvjetništva (ŽDO Rijeka, Split i Zagreb) podignula su 12 optužnica, dok ŽDO Osijek drugu godinu zaredom nije producirao niti jednu optužnicu za ratni zločin. (Hina)