CHURCHILL JE ZNAO Dnevnik sovjetskog veleposlanika otkriva nevjerojatnu stvar

Lord Beaverbrook, osnivač 'Daily Expressa', tijekom Drugog svjetskog rata tvrdio je da u Britaniji nema političara koji je Rusima bolji prijatelj od njega. Međutim, javnost je smatrala da ta čast pripada laburističkom parlamentarcu Staffordu Crippsu, kojeg je Churchill imenovao veleposlanikom u Moskvi 1940. U London se vratio u veljači 1942. preuzimajući zasluge uključivanja Rusa u rat.

Pročitajte i ovo opovrgnuta teorija Netanyahu: "Hitler nije htio istrijebiti židove, musliman ga je na to nagovorio" Zakopana prije 80 godina Otkrivena nacistička vremenska kapsula

Kada se Cripps pridružio ratnom kabinetu, Beaverbrook je dao ostavku. Tjedan dana nakon toga, Beaverbrook je pripremio večeru na kojoj je okupio američkog veleposlanika Averella Harrimana, njegovu ljubavnicu i buduću suprugu Pamelu Churchill, 29-godišnjeg urednika Beaverbrookovih novina Evening Standard, Michaela Foota i Ivana Maiskya, sovjetskog veleposlanika.

Kada su se prije večere okupili u Beaverbrookovoj radnoj sobi, Maiskyu je bilo drago što vidi portrete kralja Georgea, Franklina Roosevelta i Josifa Staljina iznad kamina. No, primijetio je da je Beaverbrook uzrujan i da ima potrebu sve objasniti. Dva dana kasnije, Beaverbrook se pojavio u sovjetskom veleposlanstvu kako bi izrazio svoju 'najveću podršku Sovjetskom Savezu'. 'Ako Staljin nešto želi, Beaverbrook je uvijek na raspolaganju', primijetio je Maisky.

Impresionirao londonsku elitu

Ta nevjerojatna veza između ljubitelja carstva i desničara Beaverbrooka s lijevim intelektualcem iz malog ruskog grada postala je poznata zbog neobičnog dokumenta kojeg je ostavio izvanredan čovjek - radi se o dnevnicima Ivana Maisyja. Nitko nije učinio više u širenju dobre volje prema Rusiji, kroz britanski establišment od Ivana Maiskya, sovjetskog ambasadora u Britaniji od 1932. do 1943., piše Independent pozivajući se na knjigu povjesničara koji je dnevnike otkrio i napisao rad koji će biti objavljen 24. rujna. Maisky je besprijekorno govorio engleski, impresionirao je londonsku elitu svojom inteligencijom i snalažljivim odnosima s javnošću.

Preživjeti toliko dugo na takvom poslu kao što je uspjelo Maiskyju je veoma rijetko. Tijekom čistki krajem 1930-ih, gotovo svaki sovjetski ambasador opozvan je i ustrijeljen zbog sumnjivih kontakata sa strancima. Takva je sudbina snašla i nekoliko osoba iz Maiskyjeva tima.

Deset manje poznatih činjenica o Jozefu Staljinu

Maisky nije bio samo kozmopolit već i Židov, što je samo po sebi kod Staljina izazvalo sumnju. Dok su drugi socijal demokrati ostali neutralni tijekom ruskog građanskog rata, Maisky se aktivirao na 'pogrešnoj' strani. Imao je gotovo 40 kada je napokon odlučio odati počast boljševičkom režimu, radije nego da ostatak života provede u progonu.  Poznato je da je godinama radio nešto opasno - pisao je osobni dnevnik, svakog dana provedenog u Londonu.

Dijelovi dnevnika, kojeg je otkrio povjesničar Sveučilišta Oxford Gabriel Gorodetsky, bit će ovog mjeseca objavljeni u knjizi na 560 stranica. Profesor povijesti Paul Kennedy nazvao ga je 'možda najvećim političkim dnevnikom 20. stoljeća'.

Pun je opisa, među kojima se nalazi i dan kada su svi veleposlanici u Londonu pozvani u Buckinghamsku palaču kako bi dali svoje akreditacije novoimenovanom kralju Georgeu VI.

'Dobar dečko'

Maisky je procijenjen kao 'dobar dečko' koji se ponašao ispravno u prisustvu kraljevske obitelji, za razliku od Hitlerovog Joachim von Ribbentropa, koji je kralja pozdravio nacističkim pozdravom. Maisky je primijetio i prisustvo dvije male princeze Elizabeth i Margaret, obučene u ružičasto i veoma uzbuđene. 'Počele su se smijuljiti, a potom nestašno ponašati, što je izazvalo nelagodu kod kraljice', napisao je Maisky.

Dnevnik je pun takvih anegdota, a među njima je i priča o propuštenoj prilici. Dok je Hitler pohlepno gledao Čehoslovačku, Maisky i njegov šef u Moskvi Maxim Litvinov, borili su se s pridobivanjem Britanije, Francuske i Sovjetskog Saveza da zajedno poduzmu akcije u zašiti jedine funkcionalne demokracije istočne Europe.

Kako bi postigao svoj cilj, Maisky nije imao grižnje savjesti u suočavanju s oponentima u Londonu, a nisu ni oni u suočavanju s njim. David Lloyd George bio je jedan od prvih osoba koja se sprijateljila s Maiskyjem i iznio mu je svoje ogorčenje mediokritetima od kojih je sastavljena vlada Stanleyja Baldwina.

U studenom 1937., Maisky je pozvan na ručak u čast kralja Belgije i bio je u kutu, ignoriran, kada ga je uočio Winston Churchill. 'U prisustvu dva kralja, Churschill je došao do mene i čvrsto se rukovao sa mnom. Potom smo započeli dugotrajan razgovor', napisao je.

Večera s Churchillom i sudbina rata

Njihov je razgovor prekinuo sam kralj George, koji je pretpostavio da Churchill želi biti 'spašen' od kompromitirajućeg društva. 'Stao sam sa strane i čekao da vidim što će se sljedeće dogoditi. Churchill je završio svoj razgovor s Georgeom i vratio se kako bi nastavio naš prekinuti razgovor. Zlatni aristokrati bili su veoma šokirani', napisao je Maisky.

Sljedećeg rujna Churchill je pozvao Maiskyja na večeru kako bi sugerirao shemu za otklanjanje rata. Morala je postojati kolektivna izjava koju su potpisale britanska, francuska i sovjetska Vlada, koja bi uplašili Hitlera i tako ga odvratila od planova za ekspanziju. Bio bi to i početak novog saveza, osovina London-Pariz-Moskva.

Iz Maiskyjevih dnevnika vidljivo je i da je Churchill bio veoma zabrinut što Staljin pogubljuje zapovjedništvo Crvene Armije. Staljin je dao pogubiti najbolje zapovjednike Crvene Armije, ali Maisky je primijetio: 'Ako se nelojalan general zamijeni časnim i pouzdanim generalom, jača li to ili slabi vojsku?' Churchil je ovom izjavom bio umiren.

Nakon što se Chamberlain vratio iz Munchena obećavajući 'mir u našem vremenu', Maiskyjev šef Litvinov je otpušten, kao uvod u poznati pakt Staljin-Hitler. Maisky nije opozvan, ali iz Kremlja mu nisu davali nikakve korisne informacije, dapače poslali su tajnog policajca koji je glumio diplomata da ga budnim okom motri.

Churchillova 'neobična i besmislena' paranoja

Churchill je bio siguran da će Njemačka napasti Sovjetski Savez, nakon čega će Rusi moliti na prijateljstvo sa zapada, pa nije imalo smisla previše im povlađivati. Maisky je kasnije u objavljenim memoarima tvrdio da je Staljinu slao upozorenja na njemačku invaziju, ali ga je Staljin ignorirao. Međutim, njegovi otkriveni dnevnici govore drugačije.

Zbunjivali su ga brojni ljudi u Londonu koji su dijeliti Churchillovo 'neobično i besmisleno' vjerovanje da se Hitler pripremao za rat na istoku. Maisky se pitao od kud im ta ideja, ne znajući za tada tajni špijunski centar Bletchley Park.

18. srpnja 1941. dobio je informaciju da se 147 njemačkih jedinica okupilo na sovjetskoj granici. 'Opovrgnuo sam ovo. Koliko znam, Hitler još nije bio spreman počiniti samoubojstvo', napisao je. Tri dana kasnije, uzeo je slobodne dane tijekom kojih je razmišljao bi li upozorenje moglo biti stvarno, ali je sam sebe uvjerio da se radi o zastrašivanju. Ubrzo je njemačka vojska prešla sovjetsku granicu.

'Razapet' između Churchilla i Staljina

Sljedeće dvije godine Maisky je živio između Staljinove ljutnje, zahtjeva da saveznici otvore drugu frontu na sjeveru Francuske i Churchillove srdite reakcije. Unatoč tome, dnevnici upućuju na to da je on u svemu uživao. S Churchillom se viđao redovito. 'Unatoč svoj ozbiljnosti, Churchill je prilično zabavan čovjek', kazao je. Nadnevci s početka 1943. puni su pisanja o tome koliko se Churchill šali i smije. Dok je njihovo prijateljstvo cvjetalo, Maiskyju je naređeno da se vrati u domovinu. Smatralo se da je opoziv bio Staljinov izražaj nezadovoljstva odgađanja iskrcavanja u Normandiju. Gorodetsky pak smatra da se radilo o tome da ministar vanjskih poslova Vyacheslav Molotov nije odobravao toliko prisno druženje Maiskyja s Churchillom.

Nakon stvaranja države Izrael, Kremlj je zahvatila antisemitska manija. Maisky je imao gotovo 70 godina kada je po njega došla policija. Ispitan je 36 puta. Srećom, u rukama policije bio je manje od tri tjedna, a tada je Staljin preminuo. U zatvoru je proveo još dvije godine, ali je barem izbjegao pogubljenje. Živio je 91 godinu.

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook