Bolesno dijete doveli u sisačku bolnicu, no uslijedio je hladan tuš: Djevojčica je infuziju morala primiti u - hodniku. ''Kad mi je doktorica to rekla rasplakala sam se''

Devetogodišnju djevojčicu iz Lekenika majka Anita Šibarić Petrlin u bolnicu u Sisku dovela je zbog dehidracije uzrokovane crijevnom virozom.

''Usta su joj u četvrtak bila već skroz bijela od dehidracije i ponukana iskustvom od prije šest godina kada je gotovo umrla od velike dehidracije odmah sam otišla s njom na hitnu'', kaže nam majka.

''Stanje je kaotično''

Nakon razornog potresa koji je pogodio Petrinju, Sisak i okolicu u prosincu prošle godine, odjel pedijatrije i interne trenutačno se nalazi na odjelu ginekologije. I tu nastaje problem, tvrdi Šibarić Petrlin.

''U malom su prostoru smještene tri ambulante. Stanje je kaotično. Ja nemam nikakve prigovore na rad liječnika, doktorica mi je izašla u susret. Rekla je: 'Ja nemam gdje vaše dijete smjestiti. Imamo samo jednu sobu s 4 kreveta i puni su''', priča šokirana majka.

Četiri sata u hodniku bolnice, s infuzijom

Djevojčičini su nalazi vrlo brzo bili gotovi, a onda je trebalo odlučiti – odvesti dijete kući i pokušati joj sam pomoći ili sjediti satima u čekaonici punoj bolesnih ljudi.

''Doktorica je objasnila da su nalazi pokazali da je dehidrirana, ali da ju nema gdje smjestiti, pa da ju možemo probat odvesti ju kući. Ja to nisam mogla dopustiti. Inzistirala sam na infuziji jer to nije u redu. Doktorica je rekla da će joj staviti infuziju ako sam spremna sjediti s njom četiri sata u hodniku'', kaže.

Riječi hvale za osoblje

Ipak, za liječnicu i medicinske sestre na odjelu ima samo riječi hvale.

''Koliko god je situacija bila neugodna, moram pohvaliti sestre i doktoricu koje su se potrudile da joj bude što ugodnije. Nemam nikakve prigovore na liječnike. U trenutku kad mi je doktorica rekla da nemaju kreveta i da ona nije toliko loša po nalazima, ali da postoji mogućnost da ćemo se vratiti, ja sam se rasplakala.

Rekla sam da ne vjerujem što mi govore i da ne želim ići doma. Nismo niti moje dijete niti ja krive što oni nemaju kreveta. Ne želim da moje dijete snosi posljedice jer se ne mogu organizirati. Liječnica mi je na to odgovorila da su oni jednostavno bespomoćni'', nastavila je Anita Šibarić Petrlin.

Pročitajte i ovo APSURDAN SLUČAJ Oni u svojim kućama ne mogu živjeti zbog potresa, ali ne zato što su oštećene: ''Najbliži pojam je jadan osjećaj...''

Prizori kojih su se tijekom nekoliko sati sjedenja u hodniku nagledale, priča Šibarić Petrlin, zastrašujući su.

''Sjedile smo u hodniku, a hitna je svako malo dolazila s ljudima kojima je mahom pozlilo od vrućine. Strašno mi je da djeca sjede i gledaju ljude koji se guše od vrućine. Kći me nekoliko puta pitala: 'Mama, hoćemo li se i mi ugušiti jer je vani vruće?'' priča majka devetogodišnjakinje.

Za novoizgrađeni bolnički kompleks u krugu Opće bolnice u Sisku kaže da je – sablasno prazan.

''To je otvoreno prije jedno dva-tri mjeseca. Ta je zgrada prazna i ne mogu vjerovati da po ovoj vrućini smještaju ljude u šatore'', zaključila je ova majka.

Upit o stanju bolničkih odjela poslali smo Općoj bolnici u Sisku, a njihov ćemo odgovor objaviti čim ga zaprimimo.