Suzana, Vlatka i Dražena svako radno jutro kreću iz Karlovca na posao. U uredima u Zagrebu moraju biti do 7 i 30. Dražena se pobrine da sve uvijek stignu na vrijeme. Za put od 50-ak kilometara svaka od njih izdvoji - 20 kuna, dok bi za autobusnu kartu za istu tu relaciju morale izdvojiti 38 kuna.
U ovom sastavu putuju već dvije godine.
Pročitajte i ovo
donosi provjereno
Apsurd hrvatskog zdravstva: Zbog dijagnoze ne može iz kuće bez aparata za kisik, a iz HZZO-a su je već dvaput odbili
Provjereno
Borba za djedovinu: "Ovo je nemoguće… da me isprovociraju, da napravim neko zlo, da bi mogli optužiti mene za sve poslije. To je njihov cilj''
Osim manjih troškova, ovakvim načinom putovanja, stvorila su se i prijateljstva. Razbila se i rutina puta prema poslu. Suzana ističe ''Da, zna netko i zakasniti, zaspati ujutro, pa se onda zove, ide se pred zgradu po njega, pa mora platiti kavu il kolač uvijek. OK smo ekipa, odemo si na kavicu poslije posla.“
Carpooling, carsharing, ridesharing - engleski su izrazi za dijeljenje troškova vožnje automobilom. U svijetu vrlo razvijen način, primjerice u SAD-u za osobe koje na ovaj način putuju na posao, napravljen je i poseban trak na autocesti, u Hrvatskoj ovaj trend sve je popularniji.
Rebeka je rođena u Njemačkoj, studira u Beču, a rodbina je u Varaždinu. Gotovo svugdje putuje dijeleći troškove. Tvrdi, u državama EU carpooling je normalna pojava, vozače nije teško pronaći. „Puno je više ponuda, ako su veliki gradovi, imaš 50 - 100 ponuda na dan, tako da je puno bolje.“
Iva i Rebeka pričaju kako se često pronađe recept za razbijanje neugodne tišine u automobilu na početku puta s nepoznatom osobom. ''Uvijek netko nekog poznaje koga i ti poznaš, to je pravilo, a i uvijek sam išla s nekim tko je moje godište. Jako je čudno zato što si odmah kao prijatelj, nisi si uopće stranac, ja mogu pričati o svemu i jako je čudan osjećaj.“
Trenutačno u Hrvatskoj postoji pet internetskih stranica na kojima se brzo mogu povezati oni koji traže jeftiniji prijevoz. Jednu od njih s djevojkom Majom ustrojio je i 29-godišnji Nijemac Florian. Oboje su svjesni da u Hrvatskoj još uvijek postoji strah od ulaska u automobil s nepoznatim vozačem. Florian naglašava ''Razlika je između carpoolinga i stopiranja. Pri stopiranju ti uđeš u automobil potpuno nepoznate osobe, nitko ne vidi kamo ideš i nitko ne zna ništa o tome, dok se pri carpoolingu moraš registrirati na internet portalu, ostavljaš tragove, ali i IP adresu.“
Osim zabave i uštede, Florian ističe i utjecaj na zaštitu okoliša.
''Jednostavna je računica, ako staviš 4 osobe u jedan auto to je otprilike četiri puta bolje za okoliš nego kad putuješ sam zato što su i troškovi poput benzina manji, a i manja je količina ugljičnog dioksida koji ispuštaš u atmosferu.“
Ipak, svjestan je da je taj argument još daleko od kolektivne svijesti Hrvata. Zasad samo rastuća cijena benzina jamči porast ovog trenda. No, Ivan Grgurević s Fakulteta prometnih znanosti nada se kako bi i mnogi poslodavci mogli ujediniti svoje zaposlenike iz istog mjesta, ili dijela grada. ''Primjeri iz Europe govore da je sve krenulo preko gradskih tvrtki pa onda preko privatnih kompanija.“
I evo, za kraj mali prijedlog. Predložite svojem šefu već sutra da primjerice, pošalje grupni mail unutar tvrtke kojim bi apelirao na sve zaposlenike da napišu iz kojeg mjesta ili dijela grada putuju na posao. Uspijete li se povezati, javite nam. Čist zrak, vrijeme i novac - jesu li ovo dovoljni argumenti da i Vi razmislite o dijeljenju troškova?