Roditelji očajni, a zdravstveni sustav ne pruža odgovarajuću pomoć. Sve više djece u Hrvatskoj suočava se s ozbiljnim mentalnim poteškoćama, ali broj stručnjaka koji bi im trebali pomoći – premalen je. U čak šest županija ne postoji niti jedan dječji psihijatar s primarnim zaposlenjem, dok su oni koji rade pretrpani poslom. Liste čekanja su sve dulje, a roditelji su prisiljeni sami tražiti rješenja.
Potresna ispovijest majke
"Dok je moje dijete bilo hospitalizirano, bilo je previše djece na broj kreveta. Spavali su po hodnicima, na podu, pa čak i zajedno u krevetima tražeći utjehu jedni u drugima", ispričala je majka djeteta koje se već godinama liječi od psihičkih poteškoća, reporterki Provjerenog Barbari Majstorović.
Suočena s naglim pogoršanjem djetetova stanja, obitelj je hitno potražila stručnu pomoć. No, sustav je ostao nijem. Na pregled kod dječjeg psihijatra u javnim ustanovama trebalo je čekati i do šest mjeseci. "Dijete se prestalo ustajati iz kreveta, nije se htjelo tuširati, odbijalo je ići u školu. Pokleknuli smo i preko privatnih veza pokušali doći do pregleda ranije", priznaje majka. No, što ako takve mogućnosti ne postoje?
Alarmantni podaci
Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, broj djece upućene na pregled kod psihologa i psihijatara u posljednjih pet godina značajno raste. 2016. godine psihologu je bilo upućeno oko 3000 djece, dok je 2022. ta brojka narasla na gotovo 3800. Još je veći porast u broju upućivanja psihijatru – s 8000 na gotovo 10.000 djece. No, ono što zabrinjava jest da se potrebe za hospitalizacijom višestruko povećavaju, dok kapaciteti ostaju isti.
Jedina bolnica namijenjena hospitalizaciji djece i mladih s mentalnim poteškoćama, Psihijatrijska bolnica za djecu i mladež u Zagrebu, ima tek 40 kreveta za cijelu Hrvatsku. Djeca su prisiljena boraviti u ustanovama zatvorenog tipa, bez individualne ili grupne terapije, bez izlazaka na svjež zrak, zaključana 24 sata dnevno.
Nedostatak stručnjaka i podrške
Problem nije samo u bolničkim kapacitetima. Stručnjaci upozoravaju da bi sustav trebao biti usmjeren na rano prepoznavanje problema, kroz rad školskih psihologa i dostupnost primarne psihološke pomoći. No, psihologa u školama – nema dovoljno.
"Želimo vjerovati da nas sustav čuje, da vide tu djecu i mlade kojima je hitno potrebna pomoć", ističe Daniel Milošević iz Centra za zdravlje mladih Zagreb.
Dok roditelji vode bitke kako bi svojoj djeci omogućili adekvatnu skrb, struka upozorava da je ključ u preventivi i ranoj intervenciji. No, trenutni podaci govore da je na specijalizaciji iz dječje psihijatrije tek 29 liječnika, dok ih je, primjerice, iz oftalmologije čak 89.
Za mnogu djecu, pomoć dolazi prekasno. Sustav se mora hitno mijenjati – jer o njemu ovisi sudbina tisuća mladih života.
Pročitajte i ovo
Pročitajte i ovo
Pročitajte i ovo
