Andrej Plenković na čelu je Vlade od 2016. godine. Drži rekord kao najdugovječniji hrvatski premijer i po tome je pretekao Ivu Sanadera. Na glasu je kao netko tko gorljivo brani svoje ministre koji su ogrezli u aferama, ali ih onda pušta da padnu u politički zaborav. Čini se da mu tijekom mandata brojne afere nisu naškodile, zbog čega ga neki analitičari zovu - teflon, ništa se ne lijepi. Hoće li mu glave ipak doći Turudić, kojeg je instalirao kao državnog odvjetnika, građani će vidjeti 17. travnja.
Pročitajte i ovo
Andrej Plenković rođen je 1970. godine u Zagrebu, gdje je i odrastao. U braku je s Anom Maslać Plenković, pravnicom rođenom u Dubrovniku, s kojom ima kćer Milu i sinove Marija i Ivana. Obitelj mu potječe iz Dalmacije – pokojni otac Mario Plenković rođen je u Svirču na Hvaru, a majka Vjekoslava Raos-Plenković rodom je iz Makarske.
Andrej Plenković na čelu je Vlade od 2016. godine, a te je godine i preuzeo stranku. Izbore je ponovo dobio 2020. godine.
HDZ je izborom Andreja Plenkovića za šefa te stranke doživio promjene i uspio se zadržati na vlasti. Plenković je stranci donio novi zamah i uspjeh na izborima te osigurao stabilnu većinu u Saboru. Premijersku fotelju te 2016. godine naslijedio je od Tihomira Oreškovića.
Plenković tečno govori engleski, francuski i talijanski, a služi se i njemačkim. Bavio se sportom - nogometom, tenisom, vaterpolom i košarkom.
Pravni fakultet upisao je 1988., a diplomirao je 1993. na temu 'Institucije Europske zajednice i proces donošenja odluka''. Tijekom studija radio je kao prevoditelj volonter u Promatračkoj misiji Europske zajednice u Hrvatskoj 1991./1992.
Studentsku praksu obavio je 1992. u odvjetničkoj tvrtki Stephenson Harwood u Londonu. Na stažu u Europskoj pučkoj stranci u Europskom parlamentu boravio je 1993., a 1994. u hrvatskoj Misiji pri Europskim zajednicama, koju je tada vodio veleposlanik Ante Čičin-Šain.
U Ministarstvu vanjskih poslova završio je program za diplomatskog savjetnika i 1999. položio je savjetnički ispit na Diplomatskoj akademiji.
Na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu završio je poslijediplomski studij iz međunarodnoga javnog i privatnog prava.
Europski poslovi 90-ih
U Ministarstvu vanjskih poslova Andrej Plenković zaposlio se 1994. kao stručni suradnik u Odjelu za europske integracije. Bavio se odnosima Hrvatske s Vijećem Europe i Europskom unijom, uključujući pregovore o Sporazumu o suradnji između Hrvatske i EU-a.
1995. postao je voditelj Ureda tadašnjeg zamjenika ministra Ivana Šimonovića.
U listopadu 1997. postao je načelnik Odjela za europske integracije, a tu je dužnost obavljao do kraja 2001. U međuvremenu, 2000. godine vodio je izborni stožer predsjedničkog kandidata HDZ-a Mate Granića.
Bio je član pregovaračkog tima za Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju te zamjenik glavnog tajnika organizacije Zagrebačkog sastanka šefova država i vlada članica Europske unije i država jugoistočne Europe (24. 11. 2000.), skupa najviše razine koji je dotad održan u Hrvatskoj.
Od 2002. do 2005. bio je zamjenik šefa hrvatske Misije pri Europskoj uniji u Bruxellesu, zadužen za koordinaciju političkih aktivnosti Misije.
Od 2005. do 2010. bio je zamjenik veleposlanika u Francuskoj, zadužen za politička i organizacijska pitanja.
Po povratku u Zagreb obavljao je od travnja 2010. do prosinca 2011. dužnost državnog tajnika za europske integracije u Vladi Jadranke Kosor.
Kao državni tajnik obnašao je dužnosti političkog direktora za pitanja Europske unije, supredsjedatelja Odbora za stabilizaciju i pridruživanje Hrvatska - EU, nacionalnog koordinatora za Dunavsku strategiju Europske unije te dužnosti supredsjedatelja više međunarodnih komisija (Hrvatska - Bavarska, Hrvatska - Baden-Württenberg, Hrvatska - Flandrija).
Od 2011. u HDZ-u
U HDZ se učlanio 2011. Kao kandidat za Hrvatski sabor uključio se u kampanju za parlamentarne izbore u prosincu 2011. Član je Delegacije HDZ-a u Klubu zastupnika Europske pučke stranke u Europskom parlamentu, HDZ-ova Središnjeg odbora, Gradskog odbora Zagreb, Područnog odbora Črnomerec, Temeljnog ogranka Jelenovac te Odbora za vanjske i europske poslove.
Do stavljanja saborskog mandata u mirovanje 1. srpnja 2013. bio je član Kluba zastupnika HDZ-a u Hrvatskom saboru.
Bio je član saborskih odbora za vanjsku politiku, europske integracije, pravosuđe, zaštitu okoliša i međuparlamentarnu suradnju.
Kao kandidat HDZ-a za prve izbore za Europski parlament, koji su se održali 14. travnja 2013. aktivno je sudjelovao u izbornoj kampanji. Ssa stranačkim kolegama Dubravkom Šuicom, Davorom Stierom, Ivanom Maletić, Zdravkom Bušić, Željanom Zovko, Kristijanom Tušekom, Krševanom Dujmovićem, Ivanom Bubićem i Zdravkom Krmekom te s koalicijskim partnerima Ružom Tomašić i Milivojem Špikom obilazio je Hrvatsku i predstavljao program. Na listi je dobio najveći broj preferencijalnih glasova među kandidatima HDZ-a.
2013. službeno je preuzeo dužnost člana Europskog parlamenta. Na općim izborima za Europski parlament koji su se održali 25. svibnja 2014. bio je nositelj zajedničke liste HDZ-a i partnera. U kampanji se zalagao za realizaciju Izbornog programa koji se temelji na Manifestu i Akcijskom programu Europske pučke stranke (EPP).
Kao nositelj liste ponovno je osvojio najveći broj preferencijalnih glasova između kandidata HDZ-a na listi - 71.072 glasa.
Na unutarstranačkim izborima, na kojima je, unatoč prethodnim najavama, bio jedini kandidat, postaje predsjednik Hrvatske demokratske zajednice 17. srpnja 2016. godine. Izabran je s 97.823 glasa HDZ-ovaca, od ukupno 208.277 članova, te postaje peti predsjednik HDZ-a.
Pročitajte i ovo
"Danas započinjemo novo poglavlje. Nalazimo se u zahtjevnom vremenu za HDZ, Hrvatsku, Europu i svijet. HDZ i Hrvatska trebaju novu viziju i pristup", kazao je Andrej Plenković u svom obraćanju nakon unutarstranačkih izbora na kojima je postao predsjednik HDZ-a.
Korupcijske afere, smjene ministara, kontroverzne odluke...
Andrej Plenković na čelu je Vlade od 2016. godine. Od tada je promijenio 30 ministara i ministrica, što je više nego dovoljno da se formira još jedna Vlada. U tom je periodu preživio brojne afere, a sve je počelo s Mostom i trenutkom u kojem je Plenković na sjednici Vlade razriješio troje ministara. Ostali su kasnije odlazili zbog političkih ili korupcijskih afera. Tek pokoji otišao je vlastitom voljom.
Ozbiljnu političku blamažu doživio je s ministrom Darkom Horvatom, koji je priveden za vrijeme ministarskog mandata.
Slučaj Gabrijele Žalac nije mu dobro sjeo jer se u transkriptima povezanima s njezinom aferom spominjao AP.
Poznato je da Plenković do kraja i gorljivo brani svoje ministre. A onda oni odlaze, kako poslije tvrde, samovoljno.
Pročitajte i ovo
Čini se da mu brojne afere nisu naštetile, odnosno tek treba vidjeti je li mu dovoljno naštetila afera Turudić da zbog nje izgubi parlamentarne izbore 17. travnja.
Plenković pak o svom mandatu kaže da je Vlada imala zahtjevan period brojnih kriza koje nitko nije mogao predvidjeti, ali i puno programskih ciljeva koje je realizirala.
"Imali smo dvije piste – jednu kriznog upravljanja i jednu ostvarenja strateških ciljeva", kazao je Plenković u listopadu prošle godine o svojih sedam godina mandata.
Za vrijeme njegova mandata Hrvatska je uvela euro, a ušli smo i u šengenski prostor. U promet je pušten Pelješki most.
Od najkonkretnijih postignuća za građane Plenković je naveo rast plaća za više od 50 posto, rast minimalne plaće, mirovina, veliko povećanje broja zaposlenih, besplatni prijevoz, udžbenike i obrok za učenike u osnovnim školama, posebne pakete pomoći u krizama i tako dalje.
"Imali smo jako puno kriza i sa svima smo se nosili na najbolji mogući način", poručio je i rekao da su u trenucima takvih kriza iza hrvatskih građana i gospodarstva jedine mogle stati Vlada i država.
Pročitajte i ovo
Podsjetio je i da se u mandatu ove Vlade dogodio i presedan u suvremenoj hrvatskoj političkoj povijesti - teroristički napad na zgradu Vlade, u kojoj je teško stradao i jedva živ ostao jedan policajac.
Jedna od većih afera u kojoj se našao Plenković svakako je afera Turudić, odnosno njegovo postavljanje za glavnog državnog odvjetnika. Hoće li mu baš ona presuditi, bit će poznato 17. travnja.
