VIDEO: Život Hrvata u Republici Srpskoj

Hrvati u Republici Srpskoj danas su više nego desetkovani. Rijetki su oni koji su odlučili nove domove u Hrvatskoj, ali i diljem svijeta, zamijeniti svojim rodnim krajem. Konkretno, samo deset posto protjeranih Hrvata vratilo se svojim kućama.

Pročitajte i ovo nedugo nakon tragedije Građani strahuju zbog gradnje na planini: "Ovo je ozbiljan problem, samo da se ne ponovi užas iz Jablanice" Lijepa priča iz Slavonije Mjesto u koje se Hrvati vraćaju: Traži se kuća više, ali već su sve razgrabljene

Isprike i s jedne i druge, pa i treće strane. Godinama obećanja, uvjeravanja u najbolje namjere. Državni vrh je uvjeren, ali narod baš i ne.

Nekad obiteljske kuće u Bosanskoj Posavini, danas sablasno puste nadomak Dervente. Sam grad, ne odaje dojam da gotovo polovica bivših stanovnika, ovdje više ne živi.

>> Dodik: Hrvati, vratite se, jamčim vam sigurnost

'U Derventu su se vratili uglavnom stariji, ja imam običaj zapjevati onu našu: U Derventi sve novi krovovi, vratili se samo babe i didovi', rekao je fra Filip Maršić, župnik u Derventi za ekipu Provjerenog.

Mnoge kuće danas su samo vikendice. U onima u kojima netko i živi, rijetko da se radi o mlađima od 60 godina. Na mjestu stare crkve porušene u ratu, stoji nova. Otvorena vrata tijekom cijelog dana, no u njoj najčešće samo župnik. Tek vikendom skupi se nekoliko desetaka vjernika. Od nekadašnje 22 tisuće, Hrvate je danas ovdje teško pronaći!

Poluprazno selo

Mjesto Kulina, nekada selo od 1.500 Hrvata, danas poluprazno! Neasfaltiran put vodi do prvih povratnika, obitelji Jerković. Ilija se vratio još 2001.

'Obitelj mi je bila u Slavonskom brodu jer ovdje nisu imali gdje stanovati, pa sam ja rekao da idem sam pa kako bude. Bilo je sve zaraslo, pošumito. Nit imaš na čemu skuhat, nit imaš struje, ništa, snalazi se kako znaš, kao divljač u prirodi, tako sam se na neki način morao ponašati', rekao je Ilija Jerković.

Njegova djeca, jedini su mladi ljudi u selu. Svi ostali redom su umirovljenici. Puno veći i ozbiljniji problem je onaj ekonomski. Posla nema ne samo za povratnike, već i za lokalno stanovništvo. Program održivog povratka kojim bi se omogućilo i zaposlenje, odavno je kažu, pao u vodu.

Naizgled sasvim drukčija slika. Središte Banjaluke, glavnog grada Republike Srpske, grada u kojem je prije rata živjelo gotovo 30 tisuća Hrvata. Danas tek nekoliko tisuća.

Obitelji sa školskom djecom među povratnicima su izuzetak. Premda je život u gradu neusporediv s onim na selu, ni ovdje povratka, barem onog ozbiljnog nema. Iako i u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini postoje ministarstva zadužena upravo za povratak, nitko se ne može pohvaliti većim uspjehom.

'Zapravo nitko nema prave pokazatelje koliko se Hrvata vratilo, izuzev UNHCR-a, i njihovih podataka s kraja prošle godine gdje se kaže da je iz redova izbjeglih i raseljenih negdje oko 12 - 13 tisuća Hrvata se vratilo u RS', rekao je Drago Vuleta, pomoćnik ministra za izbjeglice i raseljene u Vladi RS.

Novca za povratak nema

Mnoge organizacije sudjeluju u donacijama, Vlade i naše zemlje, ali i BiH rade na tome, no novca za toliko spominjani održivi povratak nema. Vlada RS za Posavinu je izdvojila nešto manje od milijun maraka. Sami tvrde, nedovoljno s obzirom na broj zahtjeva. Mnogi tvrde da je pravi povratak odavno završen. I to s poraznim rezultatima! No neki se poput derventskog župnika i dalje nadaju.

'Ja vjerujem u Boga, kao svećenik, i vjerujem da je Božja zadnja jer ako Bosna nije ostala bez Hrvata nakon Turaka kad se naš broj sveo na 17 tisuća ja mislim da ćemo mi ostati na ovim prostorima jer danas nas ipak ima puno više od tog broja', kaže fra Marušić. Žalosno da od 12 ili 13 tisuća Hrvata povratnika u Republiku Srpsku, kako navode lokalne vlasti, 99 posto čini stanovništvo starije dobi. Rijetki su mladi ljudi.