I dok je Crvena Armija oslobađala njemački konclogor Sachsenhausen, istog dana, 22. travnja 1945., u ustaškom logoru Jasenovac zapovjednik logora Maks Luburić, shvaćajući je da je rat izgubljen i da se partizani približavaju, intenzivno je radio na uklanjanju svih dokaza da je ondje ikada postojao logor. Tjednima su uništavane zgrade, dokumentacija, a intenzivno se likvidiralo svakog novopridošlog zatvorenika.
Rušile su se zgrade i zidovi, a uslijedile su i masovne likvidacije posljednjih zatvorenika. Prvo su 21. travnja svih 640 zatvorenica iz ženskog dijela logora doveli u muški dio i ondje ih likvidirali. Nijedna žena nije doživjela kraj rata.
Preostala su 1073 muška zatvorenika, koji su zatvoreni u zgradu Ciglane, gdje im ubrzo postalo jasno što ih čeka čim su shvatili da su ustaše pobili sve žene iz logora. Ustaški plan je bio da ih u toj zgradi žive zapale i poruše samu zgradu. Te noći na 22. travanj neki od zatvorenika od očaja su se objesili ne želeći dočekati sudbinu koja im je bila namijenjena.
Jedan od zatvorenika, Ante Bakotić, okupio je neke od logoraša i dogovorio da će pokušati izvesti svoj očajnički proboj. Oni koji su bili u boljem fizičkom stanju trebali su napasti čuvare, a oni u lošijem trebali su samo juriti prema izlazu.
Oko 10 sati ujutro, dok su se ustaše skrivale pred kišnim vremenom, 600 logoraša je uz Antin uzvik "Naprijed drugovi!" jurnulo na vrata Ciglane i provalilo van. Logoraši su se hrabro borili, neke od ustaša i golim rukama savladali i oduzeli im oružje, a oni slabiji išli su najbrže što su iscrpljeni mogli prema izlazu iz Jasenovca. Ondje su ih s mitraljeskih gnijezda nemilice ubijale ustaše.
Na kraju je od 600 onih koji su pojurili u bijeg preživjelo samo njih 117. Oni iz Ciglane koji su bili preslabi za bijeg, njih 460, ubijeni su bez milosti.
U obližnjem kompleksu Kožara logoraši su također planirali bijeg, no eksplozije i plamen iz obližnjeg Jasenovca ubrzao je njihove planove, pa su i oni već te večeri započeli sa svojim probojem. Njih 147 imalo je čak i improvizirano oružje, ali na kraju ih je proboj preživjelo samo jedanaestero.
Dan nakon tih zadnjih ubijanja i spaljivanja dokaza ustaše su se povukle prema zapadu. U svibnju, kad su partizani došli do prostora Jasenovca, pronašli su samo ruševine, zgarište i stotine kostura.
