Rolls-Royce u Opatiji - kraljevska kočija u carskom gradu

Nisu slučajno članovi Habsburškog plemstva izabrali malo naseljeno mjesto uz more podno Učke za svoje ladanje. Opatija je mjesto gdje vrlo brzo zaboravite na brige svakodnevnog poslovanja, neuzvraćene ljubavi ili poraze voljenog nogometnog kluba.
Kad uz to dobijete ključeve automobila čije ste ime naučili izgovarati prije nego vlastito prezime zabava može početi.

Pročitajte i ovo VRUĆI METAL Najbolji automobil na svijetu koji ne želite voziti - novi Rolls-Royce Phantom! Vozili smo Disco je ponovo u trendu!

Između sedam dostupnih modela u Opatiji izabrali smo onaj koji u Rolls-Royceu rado opisuju kao njihov zločesti Rolls-Royce. Wraith.

Zločesti dečko u najotmjenijoj kupe niši, vjerojatno najzasićenijoj na cijelom automobilskom tržištu. Nastao na osnovama Rolls-Roycea Ghosta, Wraith u osnovi koristi jednake pogonske sklopove koji su uspješno dorađeni na gotovo svim poljima. Za početak, 6,6-litreni V12 biturbo s izravnim ubrizgavanjem znatno je ojačan, ponajprije zahvaljujući većim tlakovima turbopuhala te novonamještenog ubrizgavanja i paljenja.

Vrhunac snage sada je na 633 KS pri 5600 o/min (60 KS više od Ghosta), a tu je i životinjski moment od 800 Nm (20 Nm više), dostupan već od 1500 o/min. Inženjeri Rolls-Roycea su nam rekli da je motor sposoban proizvesti još veće brojke, ali fantastičan ZF-ov automatski mjenjač s osam brzina ima ograničenu sposobnost podnošenja momenta. Njegovo povećavanje iznad 800 Nm zahtijevalo bi posebno konstruiran mjenjač, o čemu se, s obzirom na ograničen broj proizvedenih primjeraka, uopće ne isplati razmišljati.

Ostale promjene koje obuhvaća Wraith uključuju jedva nešto bržu letvu upravljača (sad je tri okreta za razliku od 3,2 kod Ghosta), povećanu kontrolu uvijanja zahvaljujući dorađenoj kontroli stabilnosti, iznova ugođene zračne opruge i amortizeri, 24 mm širi trag stražnjih kotača za veću stabilnost u zavoju i dodatno ojačana karoserija i podvozje kako bi se nadoknadio nedostatak B nosača.
Ukupan rezultat svega gore navedenog dorađeni je Wraith koji je s tvorničkih 4,4 s od 0 do 100 km/h i elektronički ograničenih 250 km/h ujedno i najbrži Rolls-Royce ikad stavljen u serijsku proizvodnju.

Ubrzo ću provjeriti ono što me najviše zanima −je li s tako visokom razinom performansi ovaj Rolls i dalje Rolls-Royce? Wraith je stroj koji izgleda uistinu dojmljivo. Klasična Rolls-Royceova rešetka maske blago je dorađena, malo stisnuta i nagnuta prema natrag kako bi nosu automobila ponudila više aerodinamike. Udaljenost od drske stražnjice do početka vjetrobranskog stakla bolje je izmjeriti u metrima nego u centimetrima, ali od vjetrobranskog stakla nadalje, dimenzije su mu zapravo kompaktnije od Ghosta, a i međuosovinski razmak je skraćen za 163 mm.

S neobično nakošenom linijom krova, koja se savršeno spaja s gotovo horizontalnim stražnjim staklom, nema sumnje da Wraith izgleda predobro, pogotovo promatrate li ga sprijeda. Meni straga djeluje pomalo čudno, ponajprije zbog visokog poklopca prtljažnika, koji kao da sjedi na stražnjim blatobranima. Sa svojih 5,27 metara duljine i 1,95 metara širine, vizualno je vrlo nametljiv, što bi i trebala biti svrha tog automobila.

Povlačenje goleme kromirane kvake na vratima otkriva jednu od najbogatijih unutrašnjosti koju proizvodnja automobila poznaje. Nosači vrata su sa stražnje strane pa se golema vrata otvaraju u suprotnom smjeru od smjera vožnje, pod kutom koji ulazak u automobil čini iznimno laganim. Zatim pritišćete prekidač na A nosaču i u nevjerici promatrate kako se vrata bešumno vraćaju na mjesto, ostavljajući vas gotovo začahurene u sablasnoj tišini luksuzne unutrašnjosti.

Novost u Wraithu je ono što Rolls-Royce naziva oblogama Canadel: velike površine malo nauljenih drvenih ploča kojima su prekrivena vrata i stražnje oplate unutrašnjosti. Dojam je sjajan, pogotovo u kombinaciji s obiljem meke kože, kromiranim otvorima ventilacije i stilski dotjeranim staklenim prekidačima na središnjoj konzoli, što vas, dok boravite u Wraithu, tjera da se osjećate vrlo posebno.

Pokretanjem moćnog V12 prekidačem na kontrolnoj ploči jedva ćete poremetiti tišinu zbog izolacijskih pregrada s dvije stijenke koje gotovo u potpunosti upijaju vibracije i zvuk udaranja dvanaest klipova motora. Tek kad ručicu mjenjača na stupu upravljača povučete udesno dolje do položaja ˝D, zamijetit ćete da motor radi jer se automobil počeo kretati.
Ubrzo si ne možete pomoći a da ne zamijetite kako je ovjes paperjasto mek.

Veće neravnine na kolniku jednostavno nestaju pod kotačima od 21 inča, što je ujedno i glavna odlika karaktera ovog automobila koji bez ikakvog naprezanja pokorava ceste, a razina je buke u unutrašnjosti toliko niska da imamo osjećaj da se Wraithov pogon napaja strujom, a ne benzinom.

Naša testna ruta sastoji se od pedesetak kilometara zavojite ceste od Ičića do Plomina te razumne količine ravne ceste prema tunelu Učka. Na prvom dijelu testa, krstareći tim zavojima, odlučnijim pritiskom papučice gasa promatram kako se nos automobila propinje i kako Wraith odmah odrađuje trik prebacivanja brzina u nekoliko stupnjeva niži položaj, ispaljujući prema obzoru 2360 kg božanstva optočenog u drvo i kožu.

Dok Wraith neumoljivo nabire brzinu, unutrašnjost ispunjava oštro režanje, jedva prepoznatljivo vlasnicima prijašnjih modela Rollsa. Zvuk ispušnog sustava prije je prepoznatljiv nego privlačan, ali savršeno pristaje opuštenoj prirodi Wraitha. Popuštanjem papučice gasa pristojnost i smirenost vraćaju se gotovo trenutačno.

Na krivudavoj cesti, automobil otkriva još jedan dobro uvježban trik. Odlučite li se na strastvenije ulaske u zavoje, meki ovjes neće dopustiti naginjanje. Uvijanje karoserije briljantno je poništeno aktivnim sustavom koji elektronički upravlja amortizerima zračnog ovjesa, ostavljajući ih granično meke kako bi zadržao čim veću udobnost. Neobični udarci i trzaji ipak prodiru u unutrašnjost vozila, što nije čudno za goleme 21-inčne kotače s run flat gumama koje ni najmanje ne pridonose udobnosti.

Bez obzira na sve, Wraith posjeduje izvrsnu upravljivost. Za razliku od Ghosta, širi trag kotača straga kao da dodaje još jedan sloj mirnoće kroz brze zavoje, a upravljač prenosi mnogo više povratnih informacija preko naplataka.

Pravi problem je u tome što kad isključim svu pomoć pri upravljanju, Wraith i dalje nije raspoložen za ozbiljniju igru. To jednostavno nije takva vrsta automobila. Za početak, dopušta vrlo malo kočenja motorom, ostavljajući vas na milost i nemilost preumjetnim kočnicama. Iako nadzirani prijenos vodi brigu da je Wraith u svakom trenutku u ispravnoj brzini, nedostatak obrtomjera na kontrolnoj ploči, koji će vam reći kad se nalazite u najizdašnijem području okretaja i nemogućnost ručnog upravljanja izmjenama brzina, uvelike uvjetuju način na koji ćete se povezati s automobilom.

Wraith je nevjerojatno nadaren na toliko mnogo načina, ali nije automobil koji će uključiti vozača u proces vožnje. Ponajprije, to je supermoćni GT napravljen da vikend trkačima održi predavanje iz osnova fizike, pokazujući na koji način motor od 633 KS ubrzava veliki predmet u bilo kojem smjeru asfaltirane podloge.

Da li ga je Rolls-Royce trebao stvoriti? Apsolutno, da. Krstarenje je ono što Wraith radi najbolje, a to je toliko dobro da Wraith gotovo lebdi. Rolls-Royce jedna je velika diskrecija: dostojanstven uvijek i svugdje. Bez obzira koliko sam ga žestoko pritiskao, uvijek je glatko odbijao činiti nestašluke. Vratio sam se hotel uvjeren više nego ikad da je Rolls-Royce stvoren samo za opuštanje, nikako za nepodopštine. U vremenu kad su svi opsjednuti mjerenjem vremena i sportskim obilježjima, Rolls-Royceu na tome treba čestitati.