Sve što su godinama u Okešincu kod Križa stvarali za svojih sedmero djece, u nekoliko minuta postalo je zgarište, a oni su ostali bez krova nad glavom, djeca bez knjiga za školu, odjeće… Od kuće su ostali samo goli zidovi, sve što je moglo gorjeti je izgorjelo. Ali njihovu tugu zamijenili su nevjerica i sreća jer mnogi dobri ljudi su se ujedinili da im pomognu.