'U usporedbi sa sudbinom bjegunaca iz Gulaga, mi smo bili na odmoru!'

Redatelju Peteru Weiru rad na filmskoj epici nije nepoznanica. Na posljednjem filmu ‘Master and Commander – The Far Side Of The World’ s Russellom Croweom u glavnoj ulozi je ovaj šest puta za Oscara nominirani redatelj radio punih deset godina.

Pročitajte i ovo I on je dobio svoju zvijezdu Donald Sutherland osvanuo na Stazi slavnih odmah do sina Colinu Farrellu 'zlo' nakon posjeta Srebrenici

Jučer je na svečanoj premijeri u Londonu predstavio svoj novi film ‘The Way Back’ u kojem glavne uloge tumače Colin Farrell i Ed Harris. Priča filma smještena je u 1940. godinu i prati malu grupu zatvorenika koja je pobjegla iz sibirskog Gulaga, te prešla tisuće kilometara kroz neprijateljski teritorij kako bi spas i slobodu pronašla u Indiji.

Film je sniman na lokacijama u Bugarskoj, Maroku i Indiji, a filmska ekipa je bila suočena s ekstremnik klimatskim uvjetima.

‘Osjećao sam se prilično neugodno. Snimali smo priču o ljudima koji su prešli četiri tisuće milja kroz sva godišnja doba, od arktičke sibirske zime do ljeta u jednoj od najvrućih pustinja. Mi smo snimali 12 sati dnevno, ali smo uvijek u blizini imali termosicu s toplim čajem. Bilo nam je teško, ali u usporedbi sa sudbinom bjegunaca iz Gulaga, mi smo bili na odmoru’, izjavio je Colin Farrell na svečanoj premijeri u Londonu na premijeri filma.

Slično mišljenje imao je njegov stariji kolega Ed Harris: 'Radilo se o potpunom psihičkom putovanju za mene. Ti ljudi su pokušavali preživjeti kroz sve moguće nedaće. Meni je to bio izazov ne samo kao glumcu, već i stoga što volim kad puno vremena provodim na svježem zraku. Izazov je kad je u pitanju samo čovjek i priroda. To je kao kad pokušavate od ničega napraviti nešto.'

Peter Weir kojeg još pamtimo po 'Društvu mrtvih pjesnika' i 'Trumanovom showu', je i sam priznao da je 'The Way Back' bio rizičan pothvat.

‘Pravi izazov je bio završiti sve zadatke u zadanom roku bez obzira na vremenske uvjete. Kad jednom krenete u tako nešto, onda više nema povratka. Nije se moglo ostati ni dana duže na nekoj lokaciji kako bi se eventualno popravljalo nešto što je krenulo u krivom smjeru prethodnog dana. Živjeli smo i snimali kao nomadi, jedan dan u šumi, drugi u planini, pa močvari, pustinji… Svako jutro sam se pitao: Mogu li ovaj dan završiti posao kako treba?’