Kolumna Mislava Bage: Državnik ili praktikant

Pročitajte i ovo Odobrit će mu je Beroš se ne vraća u bolnicu i želi primati plaću od oko 4.000 eura: Zatražio aktivaciju mjere 6+6 poruka šefa stranke SDP skupio potpise za opoziv Vlade nakon afere koja je zaprepastila zemlju: "Možeš se u životu zeznuti, ali brate mili 30 puta..."

Zato i nije normalno stanje ako predsjednica Vlade na sve to šuti danima ili poziva one koje je postavila na te dužnosti da rade svoj posao. Jer Vlada i činovnici koji rade za nju nisu pjevački zbor dragovoljno okupljen. To su ljudi koji imaju siguran posao, često i preplaćen u odnosu na one koji rade u privatnom sektoru. I onda ih se još moli i preklinje da rade.

Nije izvanredno stanje ako sindikati predlažu svoj gospodarski program, ali nije normalno da bi u političku arenu umjesto da se brinu za svoje radnike. Isti sindikati tj. njihovi lideri koji su se zabetonirali u svoje funkcije, koji su glasni kada se štite radnici u javnim poduzećima, a radnici u privatnom sektoru kao da su za njih niža vrsta.

Nije normalno da su se sindikati zubima držali za stol tražeći svoja prava u bankrotiranoj državnoj blagajni koju puni privatni sektor, ali nisu digli glas za 80 000 radnika koji su u krizi izgubili svoj posao.

Pa onda i kada sve nije normalno, ne može se očekivati da imamo državnike. Imamo praktikante koji kukaju, zapomažu, ponašaju se kao ostavljene djevojke ili dečko kojemu je netko preoteo curu. Iracionalno, histerično i nepromišljeno.

Privatno si to netko može dopustiti, ali političari to nikako ne smiju. Često se posljednjih dana sjetim poteza i poruka pokojnog Ivice Račana. Sada, četiri godine nakon njegove smrti i osam godina otkako je otišao s vlasti, njegova tadašnja neodlučnost za neke je hrabrost. Tadašnja bezidejnost u usporedbi sa sadašnjom izgleda kao vizionarstvo. Tadašnja odmjerenost u odnosu na sadašnju kao pravo državničko ponašanje.

Prisjećam se i pokušavam povući paralele između njega i Jadranke Kosor. Iako su dva svijeta, veže ih samo jedno - u teškim i ključnim trenucima vodili su ili vode Hrvatsku.

Sve ostalo su razlike. Račana je uz sve imao i HDZ koji je tada stajao iza svih većih prosvjeda ili ih organizirao. Jadranka Kosor ima sreću ili prednost što SDP niti organizira, a čini mi se da nije ni sposoban okupiti prosvjednike. IIi ih ne treba jer mislim da je njihova uloga i mjesto na Markovu trgu.

Račan je imao protiv sebe organiziranu ulicu koju je iz sjene kontrolirao HDZ, Kosor ima prosvjednike koje nitko ne organizira, a predvodi ih jednostavno bunt.

On je znao da mora nekada i ustuknuti kako bi smirio strasti, da mu je ponos nekad manje bitan. Zna li to premijerka i može li sada tako postupiti.

Veliki ljudi cijene se i mjere i po naizgled malim, ali važnim gestama i porukama. Račan je to znao i tako se ponašao. Jadranka Kosor još je daleko od toga. Mali korak za nju (od 50 metara), a velik za Hrvatsku bio bi kada bi za početak prešla s jedne na drugu stranu Markova trga. Kada bi shvatila da oporba nikada i nigdje ne hvali vlast, pa ako je netko politički napadne ne radi to zato što je žena, već političarka.

Račan je po svim ti odlikama bio državnik, a Jadranka Kosor za sada se ponaša samo kao praktikant u politici. Nažalost za nekoga s dugim stažem u politici.

>> Arhiva